Kada urednik crne kronike Ivo Remetin i njegova supruga odsjednu u malim tolicama u provinciji, niti ne slute da če postati svjedocima zločina. Znatiželjan kao i inače, Ivo se Remetin nenamjerno ponovno nađe u središtu istrage ubojstva. No, ni ne sluti kako će se u kompleksu dogoditi još naizgled sličnih, a opet različitih ubojstava za čiji će motiv morati odmotati klupko tajni..
Pavao Pavličić odavno je na vrhu liste mojih omiljenih pisaca, stoga ne čudi kako sam u ovim toplim ljetnim danima posegnula upravo za jednim od njegovih romana novijeg datuma – Ljekovito blato.
U već poznatom tonu, autor nas pričom o simpatičnom uredniku Remetinu uvlači u novi zločin koji će nas mamiti da se stranice okreću skoro pa i same. Ipak, s obzirom da je radnja ovoga puta smještena u Slavoniji, a ne u Zagrebu, ovoga puta istrazi pristupa inspektor Lukač umjesto Šostara. Kako sam inspektora Lukača već susrela u ranije recenziranom romanu Tri petka u travnju, moram priznati da sam kroz ovaj roman možda dobila bolji uvid u njegovu pronicljivost i svojevrsnu privrženost Ivi Remetinu. Slojevitosti samog romana doprinosi i paralelna kriminalna radnja u Zagrebu o kojoj urednika obavještava njegov sin, ali i njegov pomoćnik Lujo. Radnja je napeta, a sam motiv ubojstava koji se rasvjetli na kraju svojevrsna je kritika (i poruka) hrvatskom društvu.
Budući da je Pavao Pavličić jedno od najistaknutijih imena hrvatske književne scene, bilo bi nepotrebno trošiti riječi na komentiranje njegovih spisateljskih moći koje su mu i stekle kultni status. Stoga vam nemam što puno pisati, već samo preporučiti ovaj roman.