Harriet i Wyn prekinuli su prije nekoliko mjeseci, ali nikome iz grupe svojih prijatelja to nisu rekli.. Svatko se nosi sa svojom boli u samoći, sve dok ih prijatelji ne pozovu na zajedničko ljetovanje u kuću njihove prijateljice Sabrine. Oni se, da ne pokvare prijateljima sreću jer je kuća na prodaju i ovo im je zadnje zajedničko ljetovanje na tom mjestu, odluče glumiti da su još u vezi. No, mogu li oni glumiti ili će se ponovno zaljubiti?
Kad sam neku večer, nakon gotovo mjesec dana povlačenja s ovim romanom, zaklopila zadnji puta korice jer sam ga napokon završila, prva misao koja mi se javila bila je – zašto sam ja ovo kupila?
Odgovor je bio jednostavan, a sad ga iskreno dijelim s vama – privukla me neviđena histerija oko Emily Henry na društvenim mrežama, a slatke korice su presudile da se ovaj, i nakon toga još dva romana Henry nađu na mojim policama.
Odmah ću istaknuti da me samo pisanje Emily Henry oduševilo te se vidi da se školovala za to, za razliku od nekih drugih danas razvikanih pisaca, ali radnja mi se nimalo nije svidjela, a neki su mi dijelovi čak ostavili upitnike nad glavom.
Prvo, ideš na ljetovanje sa ekipom koja ne zna da je par koji je dio te ekipe od početka prekinuo vezu? Ok, sad si zvučim kao ljuti građanin koji se žali na cijenu kave na obali kao da nije vidio cjenik prije. No, dobro idemo dalje.
Harriet i Wyn su bili par, ona entuzijastična i pomalo nadobudna studentica medicine pa kasnije i specijalizantica, on naravno sušta suprotnost, manuelni radnik. Sve je to super do prve ozbiljne krize, kada jedna, rekli bi neki sitnica dovede do toga da on telefonski prekine s njom. Navela sam “rekli bi sitnica..” jer se u poglavljima koja opisuju prošlost vidi da je ta veza bila disfunkcionalna. Ona je za istu u jednom trenutku proglasila krivcem svoj studij i posao, što donekle mogu razumijeti iz perspektive relativno friško diplomiranog studenta medicine i specijalizanta jer su to sve procesi koji iziskuju dosta energije, kompromisa itd., no s druge strane ona je prikazana kao specijalizantica kirurgije sa na vrat natovarenim američkim kreditima za studij, ali pobogu nije kirurgija jedini izbor u medicini da je ona morala ostati u tom području i biti toliko isfrustrirana istim. Također, njezin odnos s roditeljima gdje ona prikazuje svoje roditelje kao negativce, a Wynove kao topli dom u kojem želi provesti blagdane, a onda ističe koliko su se njezini roditelji odricali i radili poslove i koje ne vole da bi ona specijalizirala kirurgiju koju sad najednom toliko ne voli.. Sve mi je to od nje stvorilo jednog negativca kakvog nikako ne bih voljela imati u okruženju. Da se razumijemo, i ja sam dečku plakala x puta prije i poslije ispita i mislim da je bitno imati i emocije u tom pogledu, ali definitvno im ne treba prepustiti da upravljaju životom. No, na koncu njezine odluke na kraju romana koje donese preko noći, po mom mišljenju, su samo odraz nezrele osobe i pomalo djetinjeg ponašanja.
S druge strane, Wyn mi je tu ispao više fer, bio je u težoj situaciji, i imao je objektivan razlog za prekid te veze. Kako sam natuknula ranije u recenziji, izmjenjuju se poglavlja sadašnjosti i prošlosti, što je format koji volim tako da me čitanje nije umorilo. Također, sama ideja romana o prijateljima koji provode svoje zadnje zajedničko ljeto u kućici na moru i opisi njihovih druženja bili su baš super, u nekoliko navrata sam i sanjarila da svoje vrijeme provodim s njima tamo. Mnoštvo je dijaloga što knjizi daje dinamičnost, zbog čega mi je još manje razumljivo zašto mi je oduzela mjesec dana života i 4 knjige koje sam u međuvremenu mogla pročitati. No, stil pisanja mi je sjeo, a i zanimalo me iskreno hoće li se i kako saznati za njihov prekid te što će se nakon toga dogoditi, tako da dnf nije bio opcija.
Svakako ću dati priliku drugim dvjema romanima koje sam kupila “Ti i ja na odmoru” te “Čitam te kao knjigu”, definitvno ne uskoro jer mi nakon ovoga treba mentalni odmor u obliku dobrog trilera, ali ovo definitivno nije knjiga za koju razumijem toliki hype i ja sam joj na Goodreadsu (a i ovdje) dala ocjenu 3/5. Po mom mišljenju je stvarno ne morate pročitati osim ako ste zagriženi fan E. Henry ili ovakve tematike.