Jolene radi administrativni posao u velikoj korporaciji koji joj je.. pa, u najmanju ruku dosadan. Nadređeni koji pričaju o svojoj odrasloj djeci, došaptavanja kolega iza uredskih računala. Sve ju to ne privlači, no kao dijete imigranata svjesna je da taj posao mora zadržati unatoč tome što ne vidi svrhu. No, jednoga se dana sve okrene kada zaboravi zabjeliti tekst koji inače nadoda u korporacijske e-mailove, a u kojima se osvećuje kolegama na vrlo direktan način – primjerice o miomirisima riblje juhe koju kolegica podgrijava na pauzi.
Kad mi je u ruke stigao ovaj novitet iz Mozaik knjiga, odmah sam znala da će biti prava ljetna poslastica za opuštanje na plaži. I zaista je bila! In medias res, roman započinje upravo neželjenim otkrićem o skrivenim porukama u e-mailovima. I dok je na svoj rođendan Jolene očekivala da ju dosadnjikava kolegica Rhonda podsjeća na sastanak gdje će joj donijeti tortu i gdje će se morati smiješiti ljudima dok bi radije kući bila uz čašu (ili bocu) vina, ona je zapravo pozvana na sastanak uprave zbog dotičnog ekscesa. No, kao da joj opomena nije dovoljna kazna, dodijele joj novog djelatnika Ljudskih resursa Cliffa (koji joj pritom izaziva crvenilo na licu kad god ju pogleda) da joj održi tečaj prilagodbe u kolektiv. Kroz tečaj, ali i činjenicu da je prilikom instalacije programa za praćenje njenih e-mailova dobila mogućnost uvida u e-poštu svih zaposlenika, ona bolje upoznaje sebe, Cliffa, ali i sve ostale djelatnike. Tako ova grupica ljudi smještena u ured velike korporacije postaje grupica ljudi od krvi i mesa, a izvrsnom karakterizacijom autorica je mene osobno povezala s likovima te sam se osjećala kao da ih sve znam (a realno, svi takve ljude i poznajemo u stvarnosti jer likovi su pomalo stereotipni). Također se autorica dotiče i nekih vrlo važnih tema kao što su nerazumijevanje korporacija prema bolesti članova obitelji i drugim privatnim problemima te nam upravo time svima šalje važnu poruku kako smo mi svi na radnim mjestima samo brojevi te bismo sutra bili zamijenjeni da nas nema.
Paralelno s dogodovštinama ovih zanimljivih likova prati se i razvoj, ali i preokreti u odnosu Jolene i Cliffa. Počevši strogo kao dogovor o prijevozu do posla i kući, njihov odnos postaje sve zanimljiviji, ali i kompliciraniji bez pretjerane patetike. Istovremeno se autorica preko ljubavnih veza dotiče i teme partnerskog nasilja što je neiscrpna tema o kojoj trebamo svakodnevno i u stvarnosti osvijestiti jedni druge.
Stil je pisanja jednostavan i mami na čitanje pa se tako roman od preko četiristo stranica vrlo brzo čita unatoč brojnim ozbiljnim temama kojih se dotiče i složenim odnosima među likovima.
Dakle, iako po naslovnici zgodno ljetno štivo, prije čitanja treba imati na umu da ćete se nad nekim stvarima vjerojatno dobrano zamisliti. Ali isto tako na trenutke nasmijati, a na trenutke će vas ovo štivo ganuti do suza. I upravo zbog toplog osjećaja oko srca (a i ljetnih vrućina koje iziskuju limunadu u jednoj, a knjigu u drugoj ruci) ovo je definitivno roman koji trebate pročitati ovo ljeto!