B. A. Paris – Iza zaključanih vrata

Jack i Grace jedan su od naizgled idiličnih parova, moglo bi se reći i stereotipnih. On šarmantan, bogat i neopisivo umiljat prema Graceinoj bolesnoj sestri, a ona je savršena žena i domaćica. Nerijetko svoje prijatelje ugošćuju u svojoj velikoj kući, no kada je njezine prijateljice zovu na običan ručak u gradu, Grace uvijek zaboravi ili je pak baš tada uhvati migrena. Stoga se svi počnu pitati, krije li se nešto iza zaključanih vrata…

Kada sam kupila ovu knjigu, ne sjećam se, no nedavno preslagujući svoje police naišla sam na nju i sjetila sam se kako sam ju počela čitati još pretprošlo ljeto, no iz nekog sam razloga stala. Kako mi se čitao neki jezovito napet triler, shvatila sam da je upravo ovaj roman vjerojatno idealno štivo, kao što je idealan i za oživljavanje moje rubrike #stareknjigenovisvjetovi.

Iako sam smatrala da će me ova knjiga rasturiti, jer sam bila uvjerena kako se radnja romana temelji na tipičnom muško-ženskom toksičnom odnosu, nisam ni smatrala da će me uz to i oduševiti. Roman je zaista majstorski napisan te da na naslovnici nisam vidjela kako se radi o prvijencu, dala bih se kladiti da to nije.

Iza zaključanih vrata napeta je priča koja zaista govori o toksičnom muško-ženskom odnosu, ali ju autorica vrlo detaljnom karakterizacijom i uvidom u osobnost likova (kako manipulatora, tako i žrtve) diže na višu razinu. Ona opisuje i ono što manipulatora i psihopata hrani, do u tolike detalje da je mjestimice premučno i pretužno za čitati.

Grace je mlada žena pred kojom stoji uspješna karijera, ali iza nje se krije teška obiteljska situacija te briga za njezinu sestru koja uskoro izlazi iz internata. Upravo tu je njenu slabost iskoristio Jack, uspješni odvjetnik, koji joj je omogućio da ne mora raditi već da se u budućnosti može posvetiti sestri, i naravno njemu. Iako, iz perspektive čitatelja, on crvene zastavice pokazuje već tu u samom početku, kada se stavimo u ulogu žrtve i njezine okolnosti, možemo shvatiti što je nju već tu zadržalo kraj njega, a kasnije je bilo već prekasno.

“Bio je to zaista jedinstven trenutak. I naravno, ja sam se odmah zaljubila u Jacka zato što ga je omogućio.”

Radnja romana pisana je u prvom licu što je meni osobno prouzročilo još više suosjećanja prema zlostavljanoj ženi jer sam imala osjećaj da mi upravo Grace priča svoju priču. Ona pak započinje naizgled savršenom sadašnjošću, no iz poglavlja u poglavlje se isprepliće sa sjećanjima iz prošlosti. Upravo ti prijelazi iz sadašnjosti u prošlost te obrnuto daju romanu na napetosti te stvaraju dinamičnost i mame na daljnje okretanje stranica. Roman sam osobno pročitala u dva sjedenja, a opet mi je ostao uistinu urezan u pamćenje.

Kako se roman bliži kraju, mi se približavamo finalnom raspletu do kojeg vode brojni obrati i pokušaji napuštanja odnosa gdje bi se, kada Jack shvati njene namjere, Grace opet našla na nuli. Važnu je ulogu u romanu odigrala i njezina sestra Millie koja je osjećala sve što se događa te na svoj način pokušavala pomoći starijoj sestri, ali koja je bila i glavna nit koja je povezivala zlostavljača i žrtvu. Naime, upravo je Millie i njezina dobrobit bila motiv koji je Grace davao snagu da izdrži torturu koju je proživljavala.

Osim što nam je B. A. Paris u ruke dala iznimno napetu priču, dala nam je i na razmišljanje koliko se potencijalnih opasnosti krije iza ljudi koji nam odmah žele dati sve, ali i opasnosti ženske ekonomske i bilo koje druge ovisnosti o muškarcu.

Roman pisan na nešto više od 250 stranica sa brojnim obratima i napetom radnjom idealno je ljetno štivo za ove tople dane, stoga od mene imate velike preporuke. Vjerujte mi da se nećete razočarati.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Scroll to Top