Ubojstva, krađe, otmice i brojni drugi nezamislivi zločini svakoga dana pune naslovnice novina (a u današnje vrijeme i društvenih mreža) te gotovo neminovno izazovu znatiželju čitatelja i pitanje “je li čovjek zaista zao?”. Upravo se takvom tematikom pozabavio Julian Hannes u svojoj knjizi Čovjek je zao, donijevši nam istinite priče o poznatim, ali i onima manje znanim, zločinima koji su potresli svijet.
Kako sam veliki obožavatelj krimića i trilera, nije bilo čudno kada mi je pažnju privukla upravo ova knjiga. Moram priznati da su mi neki slučajevi bili od ranije poznati, poput čuvenog bijega zatvorenika iz Alcatraza, ali su nekim do sada meni nepoznatim detaljima svim tim pričama dali novo svjetlo. Također, neki za mene nepoznati slučajevi uzdrmali su moju stvarnost te su me pomalo i naježili, posebice jer sam knjigu čitala u večernjim satima, kad je oko mene bio samo mir i tišina. Neki od slučajeva graničili su s pomalo bizarnim, poput jednog u kojemu su roditelji zamjenili nestalu kćer za drugu djevojčicu, ali treba imati na umu da su neke stvari opisane u ovoj knjizi datirale i prije 21. stoljeća.
Sam je koncept prikaza pojedinih slučajeva vrlo zanimljiv. Naime, svako od 13 poglavlja sastoji se od prvog, uglavnom činjeničnog, dijela te drugi dio koji su sačinjavala mišljenja stručnjaka pa se tako čitaju intervjui s kriminalističkim profilerima, dobija se na uvid stanje u Europi (pa čak i Hrvatskoj) vezano uz problematiku djela i slično.
Budući da nisam pronašla mnoštvo knjiga iz “true-crime” žanra prevedenih na hrvatski jezik, smatram kako je ovo izvrsno štivo za malo upregnuti moždane vijuge i možda iznositi svoje pretpostavke te se, vjerojatno, iznenaditi raspletom. Samo pazite da u trenutku čitanja ne bude 2 ujutro jer bi vas mogla zagolicati i održati budnima! Od mene imate preporuke!