Hannah je Campbell uspješna odvjetnica te savjesna i odgovorna mlada žena koju su, nakon smrti svojih roditelja. odgojili tetak i teta. Unatoč vrckavoj mlađoj sestri na čije su avanture svi navikli, svi se nemalo iznenade kada Hannah uzme predah od posla kako bi prošla poznati šestotjedni tečaj kuhinje u Killorgallyju. Tijekom proputovanja u Dublinu, ona upoznaje šarmantnog Connora i misli da će sve zaboraviti dolaskom u Killorgally.. No, nije sve tako jednostavno kako se na prvu čini..
Iako se ovaj roman neko dulje vrijeme zadržao na polici, kada nam je Koncept izdavaštvo prevelo još nekoliko knjiških poslastica u vidu romana Julie Caplin, znala sam da je pravo vrijeme otputovati i u Irsku.. Naime, Julie je Caplin jedna od meni omiljenih suvremenih autorica za opuštanje i bijeg od stvarnosti, a moje prijašnje recenzije već ste mogli pročitati.
Ovoga puta nas je Caplin odvela na pitoreksno imanje u Killorgally na šestotjedni tečaj kuhanja sa Hannah i ostalom malom, ali slikovitom družinom čije smo umijeće i napredovanje u kuhanju mogli pratiti iz tjedna u tjedan. No, vjerujte mi na riječ, isto nije bilo suhoparno, bilo je prožeto različitim karakterima, odnosima, prijateljstvima i ljubavima.. Kao i u prijašnjim romanima iz serijala Romantic escapes koje sam čitala, radnja je isprepletena često kompliciranim ljubavnim odnosima, a tako je bilo i ovoga puta. Po zanimanju odvjetnica, jednostavna i staložena Hannah ulazi u toplo-hladni odnos sa Connorom od kojeg je nespretno pobjegla sa prvog susreta u Dublinu te se nadala kako ga nikada više neće sresti.. No, ozračje Killorgallyja nešto mijenja u njima obojima pa se kroz roman prati i njihov odnos u kojem je puno prepreki, nesporazuma, a nije klasično patetičan kao u nekim drugim romanima pa je meni u nekim trenutcima graničio s humorističnim.
Likovi su standardno vrsno “odrađeni”, točnije okarakterizirani te nema jasne polarizacije na dobre i loše, svi su u sredini. Svi su, kao u stvarnosti, prikazani kao osobe sa vrlinama i manama, a svi skupa tvore zanimljivu cjelinu o čijim je dogodovštinama bilo zabavno čitati.
Roman je posve “caplinovski”, kako ja to volim reći. Jednostavan stil pisanja, opisi krajolika koji mame dah, događaji i način života vjerno prenešen i prikazan iz zemlje u zemlju. Iako moram priznati da mi je Mali hotel na Islandu još uvijek favorit, bit ću iskrena i reći kako mi je stil pisanja Irske i bolji od prethodnika. Prijevod je izvrstan, stranice su se okretale gotovo same od sebe..
Ako ste željni opuštanja i maštanja kako uz čašu Guinnessa uživate u irskim pubovima, ovo je pravi roman za vas. Od mene imate samo preporuke!