U malom dalmatinskom mjestu, za potrebe romana nazvanom Misto, nestane mlada sedamnaestogodišnjakinja Silva. Njezini se roditelji i brat blizanac bacaju u potragu za njom, a sama potraga otkriva mnoga pitanja, godinama skrivana ispod privida savršene dalmatinske obitelji, ali i cijelog mjesta. Radnja je romana smještena u 27 godina, uzastopnih godina potrage, ali i društvenih i političkih promjena 90ih, pada bivše države i mnogih drugih događaja koji su obilježili hrvatsku suvremenu povijest.
Iako sam na Panonskom festivalu knjige gledala neke naslove Jurice Pavičića, sa skepsom sam prihvatila prijedlog za čitanje koji je bio tema ovomjesčnog book cluba Krobuk čiji sam član. Iščitavajući sinopsis, pomislila sam kako li će sve biti navučeno u taj krimić te da će mi povijesni elementi uništiti napetost samog djela. No, daleko sam se prevarila!
Roman je pisan u četiri dijela, a unutar samih dijelova od poglavlja do poglavlja saznajemo o Silvinom nestanku iz perspektiva različitih junaka, kako onih za koje smo uvjereni da su nevini, pa do potencijalnih sumnjivaca i jugoslavenskih i inspektora novonastale Hrvatske. Sve je to Pavičić vješto odradio, smještajući usput priče o nestanku i potrazi u kontekst nemira bivše države, (poslije)ratnog vremena, ali i trzavica unutar obitelji, žrtve koju su pojedini likovi podnijeli neodustajući od potrage za Silvom.
Likovi su uglavnom stereotipni, pobožna majka i samozatajni Silvin otac, stari dida koji ne da svoju zemlju ni pod koju cijenu. nezainteresirani službenici, vlastodršci u usponu.
Ono što je mene osobno oduševilo slikovitost je ovog romana, odnosno činjenica kako roman započinje jednom scenom gdje Silvu obitelj čeka za ručak i kako se, primjerice, taj motiv proteže i u kasnijim dijelovima, koji nam pokazuje kako unatoč tome što sve ide dalje čak i za pojedine članove obitelji, za njezinu je obitelj kao zajednicu sve stalo toga dana.
Kao roman koji je tako izvrsno preslikao gotovo trideset godina hrvatske povijesti, a slobodno se uz sitne preinake može preslikati i na današnje vrijeme, meni je postao jednim od najboljih hrvatskih romana koji sam pročitala u dugo vremena, a kao pisac krimića, Pavičić mi se smjestio uz bok mog omiljenog Pavličića te sam sigurna kako ću ipak posegnuti i za ostalim njegovim naslovima.