Popularni je pisac Paul Sheldon stradao u prometnoj nesreći. No, na njegovu sreću (ili žalost), iz nje ga spašava medicinska sestra Annie Wilkes, medicinska sestra i velika obožavateljica njegovih ljubavnih romana o Misery koji su ga i učinili slavnim. No, on je svoju karijeru sa Misery završio te se posvetio pisanju novog, ozbiljnijeg djela. To se baš i ne sviđa Annie, koja osim što voli romane o Misery, ima i veliku zalihu lijekova..
Kao što ste već imali priliku saznati s mog profila, poprilično volim Stephena Kinga. Do sad me niti jedan njegov roman nije iznevjerio (iako sam Vreću kostiju čitala kao student i ostala je nedovršena u vrijeme ispitnih rokova, (obećajem da ću joj se vratiti!), svi ostali romani su mi bili za čistu peticu. S istim sam očekivanjem pristupila i Misery pa, iako sam je čitala relativno dugo, nije me iznevjerila.
Radnja romana je uglavnom smještena u sobičak u kojem Annie “njeguje” Paula nakon prometne nesreće. No, njezina “njega” ima svoju cijenu – on ne smije odustati od Misery. Kako bi dobila ono što želi, Annie se služi svakakvim metodama koje su plod mašte svojstven upravo Kingu. Iako neki ovaj roman nazivaju najmračnijim od svih, ja ću svoj sud odložiti za vrijeme dok pročitam i sve njegove ostale romane do kojih budem mogla doći.
Činjenica je da su Kingovi likovi dosta uvrnuti, da svaki od njih ima neke svoje mušice i posebnosti, no tijekom čitanja Misery nije mi bilo teško “zauzeti stranu” i okarakterizirati Annie kao ekstremno čudnu osobu. Kako sam protivnik dijeljenja dijagnoza preko interneta, kako u stvarnom životu, tako i likovima iz knjiga (osim ako im ih sam pisac nije dodijelio!), usudit ću se samo reći da bi Annie svakako bila “slučaj iz literature” jer ono što ona u romanu radi Paulu nikome tko čita ove retke sasvim sigurno ne bi palo na pamet.
Svakako je zanimljivo pratiti tijek kako same Paulove muke oporavka, tako i Annienih faza o kojima i sam tijek Paulova oporavka ovisi, ali i njihovog čudnog odnosa. Taman kad bih pomislila – “evo, Paule, sada se izvuci”, on bi ipak ostao. No, takvih je situacija bilo nekoliko, a roman je na tristotinjak stranica pa realno nije bilo mjesta očekivanjima da će se to dogoditi već u samim početcima. Sam kraj je, po mom mišljenju prilično očekivan, ali rasplet koji je do njega doveo je nenadmašan i kako bi se to u knjiškom žargonu nazvalo, roman je pravi page turner.
Ipak, spomenula sam kako je meni za čitanje trebalo ipak nešto više vremena, a razlog leži u romanu unutar romana. Naime, u sam tijek romana su ubačeni dijelovi radnje o Misery, koji su neophodni da shvatimo daljnji tijek glavne radnje, ali su za moj ukus mrvicu preširoki i predetaljni. Tako sam se na nekim dijelovima same Misery (romana koji Paul Sheldon piše), poprilično zadržala i umorila što je prema meni ujedno i jedina mana ovog romana.
Ostatak romana me apsolutno oduševio, uključivši i prijevod koji potpisuje Ivan Ott u izdanju Lumen izdavaštva. Kako je ovaj roman prvi puta objavljen 1987. te preveden na brojne svjetske jezike, nije potrebno napominjati kako je on kao i većina romana svevremenski. Stoga, ako ste ljubitelj Kingova pisanja, ili čak ako se tek želite s njime upoznati, trk po ovu knjigu i udobno se smjestite..