“Još smo ovdje, još smo živi bez obzira na sve i učinili smo mnogo divnih stvari.”
Kad sam završila s ovom knjigom, spoznaje do kojih sam došla o samoj sebi oduševile su me. Toliko da sam dečku čitala dijelove i govorila “pa sad kužiš što ti govorim već dvije godine!!!”.
Naravno da ovakve knjige ne mogu zamijeniti rad na sebi sa stručnjacima, ali svakako nam mogu dati povoda za razmišljanje o svojem ponašanju, usvojenim obrascima iz djetinjstva i slično. A to je upravo ono što je meni u ovom trenutku bilo zaista potrebno.
Sama se knjiga sastoji od nekoliko dijelova: Na početku se nalazi mali test, zatim dio “Želja da budemo kao svi” gdje je objašnjeno kako funkcionira mozak visokoosjetljivih osoba te zašto su takve osobe često neshvaćene ili pogrešno shvaćene. Nakon toga slijedi Vodič za preživljavanje za hipersenzibilne osobe sa nešto konkretnijim savjetima te zanimljivim modelima “Nevinog djeteta”, “Unutarnjeg kritičara” te “Zaštitnika progonitelja. Na kraju dolaze ‘upute za uporabu’ i prijedlozi za stručnu pomoć ukoliko vam je potrebna.
Od mene ova knjiga ima veliku preporuku, ne samo za osobe koje se cijeloga života osjećaju “izvan”. Ja sam shvatila zašto sam cijeli život osjećala kao da mi nešto fali kad bih otišla u gužvu tramvaja bez slušalica. ovu knjigu ću kupiti i da ju moj dečko pročita, kada mu se bude dalo, jer se i pri samome kraju nalazi opis hipersenzibilne osobe iz perspektive njoj bliske osobe. Možda mi tada više neće govoriti “ma daj chill, budi kao ja”