Ova me priča nije niti rasplakala niti nasmijala do suza.
Daleko od toga da je bila dosadna, ali nije bila niti očaravajuća.
Za one koji još nekim čudom nisu vidjeli sinopsis barem na bookstagramu, Lenni se i Margot susreću na slikarskoj radionici bolnice u kojoj su hospitalizirane te shvate da imaju stotinu godina zajedno. Zbog toga odluče za tih stotinu godina naslikati stotinu slika.
Iako sam pročitala recenzije u kojima se svi tope na ovo neobično prijateljstvo, ja moram priznati da mi je upravo ono falilo do kraja romana. Slobodno me krivite, moguće da ja na prijateljstvo gledam drugačije, ali po meni su Lenni i Margot ništa više doli supatnice u boli koje su odlučile biti jedna uz drugu kako bi si olakšale teške dane. Njihovo sam prijateljstvo doživjela tek pri kraju romana kad je, po mom mišljenju, već bilo prekasno. No, i to je valjda jedna od životnih lekcija.
Iako sam na 200. stranici poželjela odustati od čitanja ove knjige, popratne priče iz Margotinog života su me nagnale da čitam dalje. Iako sam se ponekad zapitala “zašto, pobogu, Margot?!”, s druge strane sam dala maksimum od sebe da ju shvatim, smjestivši njezinu mladost u vremena u kojima ju je proživjela. I mogu reći da sam je na koncu zavoljela.
Lennin mnogo kraći život dao nam je i manje priča te su njezine priče iz djetinjstva bile izvrstan kontrast Margotinoj mladosti. Obje su patile, a svaka u svojoj posebnosti.
Iskreno bih voljela da su pojedinosti iz života malene Šveđanke podrobnije opisane, pa čak ako bi to značilo i pedesetak stranica duljeg romana.
Nemojte me krivo shvatiti i ponovno “optužiti” da ja nisam za ovakav tip knjiga (mislim, u tome i jest ljepota čitanja da svatko donosi svoje mišljenje o pročitanom). Čitala sam i Dah koji život znači, i Između dva kraljevstva, i One misle da smo male, i još neke romane koje se tiču života u terminalnom stadiju bolesti.
I sve su mi one na svoj način prenijele tu tugu, bol i ostale emocije koje je autor imao u glavi dok ih je stavljao na papir. No, ovdje mi je kroz poruke na naslovnici, sinopsis i poneku recenziju obećano izvanredno prijateljstvo, a ne kronološki slijed događaja njihovih života, ma koliko posebni i izvanredni bili.