Jedna kućica u raspadu, ali puna potencijala da postane šarmantno utočište, nasljedstvom je pripala mladoj učiteljici Annie. Nakon razvrgnutih zaruka i slomljenog srca, Annie ostavlja svoj posao i sve do tada poznato te dolazi živjeti sama u Thorndale. Tu upoznaje još šarmantnijeg Jona, no njihov prvi susret i nije prošao tako glatko.. Ima li Annie šanse preživjeti novu ljubav?
>>”Annie, ne možeš provesti ostatak života skrivajući se od svega što bi te moglo povrijediti” rekao je Jon nježno.<<
Kada bih u tri riječi (a sva sreća pa ne moram) trebala opisati ovaj roman bilo bi to: opisi, romansa, opisi 😀 No, krenimo redom.
Prva u serijalu (nadam se skorašnjim prijevodima nastavaka), Kućica nas novih početaka odvodi u maleno selo Thorndale. Mnoštvo opisa mještana i samoga sela mogli su nam predočiti atmosferu koja u njemu vlada. Posebno mi se svidjelo kako je autorica, u jedan stvarno lagani ljubić, uspjela uklopiti grupu mladih ljudi iz centra za djecu sa društvenim poteškoćama ili poteškoćama u ponašanju. Time je, Jonu kao bivšem misionaru, zaokružena misija u njegovom vlastitom selu.
Sam Jon mi je zaista bio simpatičan lik. Unatoč tome što je imao par bezveznih poteza, činio mi se baš kao stabilan uteg na vagi ravnoteže njihova odnosa. Iako su često muškarci koji stvaraju zidove oko sebe predmet ovakvih romana, tu je ulogu (po mom mišljenju) sada preuzela Annie. Annie mi je djelovala narušena samopouzdanja (što je i za očekivati uslijed nedavnih događaja), ali povremeno mi je prešla tu neku granicu i djelovala čak i razmaženo (imala je malo signala kraj prozora pa mu opet nije poslala poruku gdje je dok ga je čekala večera u pećnici, a ona je sjedila i razmišljala zašto mu je dopustila da joj se približi :D). Još jednom naglasivši kako je to samo moj osobni dojam, činili su mi zapravo super kontrast.
Ostali su mi likovi bili još bolji, posebno mi se kao simpatična istakla Sam za koju sam čak jednom pomislila kako bi mi i u stvarnosti bila super prijateljica. Također, emocionalna veza koju je Annie osjećala prema svojoj pokojnoj teti Molly natjerala me da i sama “zavolim” Molly, jer iako ne prečesto spominjana u romanu, odavala mi je dojam zaista posebno inspirativne žene. Zbog lakoće kojom je autorica stvorila tu posebnu vezu, ne bi me začudilo da je autorica takvu osobu imala u svom životu kao svojevrsni uzor.
Iskreno, mana ovog romana bila su moja očekivanja. Naime, očekivala sam malo više radnje vezane uz njezino samo novo radno mjesto koje se na kraju tek ovlaš spomene na nekoliko mjesta, stvaranje prijateljstava i slično. Također, osoba sam koja ne voli bespotrebne opise, a ova je knjiga puna svakakvih opisa. Voljela bih da je sama radnja (a nikako ne njihov odnos!) bila mrvicu dinamičnija.
“Molly je vjerovala da je obrazovanje najvažniji i oslobađajući dar. Zbog nje mi se podučavanje činilo tako bitnim, tako inspirativnim da nisam imala sumnje kojim ću putem krenuti. Svoje obrazovanje ili pravo glasa nikad nije uzimala zdravo za gotovo”.
Njihov spororazvijajući (poznaje li hrvatski jezik tu riječ?!) odnos mi je svakako bio prednost ovog romana jer je bilo zanimljivo misliti hoće li se u konačnici negdje pronaći u sredini.
Vidjet ću u ostalim romanima iz ovog serijala mogu li tu sporiju dinamiku romana i mnoštvo opisa pripisati autoričinom stilu pisanja ili je to samo uvod u neke super akcije koje nam slijede.
Do tada vam mogu reći da je ovaj roman lako ljetno štivo idealno za popodne na plaži ili bazenu 🙂