Ivana Šojat u romanu Sama iz ženske perspektive progovara o vječno gorućim pitanjima braka, rastave, djece i svega što je društvo nametnulo obvezujućim do tridesetih godina. Tako je glavna junakinja Mirna žena u kasnim tridesetim, koja je odlučila ne prepustiti se liniji manjeg otpora i ostati u lošem braku te isti završava. Zbog svoje odluke nailazi na neodobravanje okoline, a posebice svojih roditelja. Svoje dane uglavnom provodi baveći se prevoditeljstvom koje također ne predstavlja dovoljno ozbiljan posao za stroge kriterije Mirninih roditelja te povjeravanjem svojih problema prijateljici Jasni, koja je ujedno i diplomirani psiholog te zajedno tragaju za rješenjima. Tako se svakom novom stranicom otvara novo pitanje i svakodnevna borba..
“Ništa ne znamo o ljudima. Ništa ne znamo o sebi.”
Ivanu sam Šojat upoznala prvo u dječjem romanu Zmajevi koji ne lete te mi se, osim stila pisanja koji je baš po mom ukusu, svidio i kritički način na koji pristupa aktualnim gorućim problemima. Stoga nisam ni sumnjala da će me roman Sama razočarati te je uistinu opravdao sva moja visoka očekivanja.
Osim što je moja imenjakinja, protagonistica je ovog romana mlada žena kakvih mnoštvo poznajem. Unatoč činjenici da je odlučila prekinuti nesretan brak koji na nesreću njezinih roditelja nije bio niti okrunjen djecom, Mirna osjeća pritisak i dužnost prema majci pa se kroz roman proteže mnoštvo njihovih razgovora i objašnjavanja. Osim aktualnih događanja, radnja je isprepletena Mirninim sjećanjima iz djetinjstva, poput brojnih svađa i narušavanja braka njezinih roditelja, odnosu s djedom i bakom i brojna druga..
“Djed, koji za mene postavlja ljuljačku na stablu koje bi moglo biti višnja ili orah.
(…)
Čudno je kako ljude ograničavamo na radnje, onako kako baku, sjećanja na nju, ograničavam na hranu koju je spravljala.”
Mnogo toga Mirna zamjera i svome ocu, s kojim nema posebno dobar odnos. Prisutne su teorije da djevojke biraju partnera sličnog svome ocu, i brak nalik braku svojih roditelja, a nešto je nalik tome i Ivana Šojat vrlo vješto prikazala u svome romanu.
“Putem do svog stana u glavi premotavam sve. Podsjećam se na to zašto je mama mama, a tata stari. I sve je u prezentu, naracijski posve nakazno, sumanuto. Kao, sve odgurnuto pod tepih.”
Ono što mi se posebno svidjelo u romanu činjenica je kako su sjećanja iz prošlosti uglavnom bila potaknuta jednostavnim motivima, poput običnog majčinog ručka. Osim razvedenog braka Mirne i Kristijana te nesretnog braka Mirninih roditelja, Šojat je u ovome romanu prikazala različite profile žena i međuljudskih odnosa kojima je Mirna kao protagonist bila okružena. Primjerice, nasilnog muža i žene koja odbija pomoć poradi ljubavi koji su živjeli kat iznad nje, zatim brak prikrivenog alkoholičara i njezine prijateljice iz djetinjstva i diplomirane psihologinje Jasne te stare “usidjelice” (kako su je zvali Mirnini roditelji) susjede Mandice čiju sudbinu upoznajemo među retcima romana.
Protkan motivima Osijeka kroz prizmu sadašnjosti i prošlosti čime je kao i u drugim romanima autorica ostala vjerna svojoj Slavoniji i rodnom Osijeku, a najviše kroz odnos sa prijateljicom Jasnom koja joj je i u trenutcima nakon rastave oslonac i podrška, roman je zaista oda ženama. Jednostavnim ženama, ženama od krvi i mesa. Ženama koje pate jer ne mogu i/ili ne žele ispuniti očekivanja drugih. On, osim o sudbinama žena, govori o toksičnosti društva koje nas okružuje, o predrasudama i osuđivanjima.
Roman je vrlo pitak, Na manje od dvjesto stranica krije se mnoštvo pitanja koja ostaju za razmišljanje i nakon što se korice romana zaklope. Od mene imate samo preporuke!