Eva i Danijel bračni su par koji ne uspijeva začeti dijete čak i kada se za pomoć obrate stručnjaku liječniku. Bolan proces medicinski potpomognute oplodnje ne olakšavaju niti obiteljske okolnosti, Danijelov otac kojem nije jasno “u kome je problem” i Evina bolesna majka. Čežnja za trudnoćom uzrokuje i previranja u njima samima te dovode do bračne krize iz koje nisu sigurni hoće li se moći i koliko lako izvući…
Za dramu simboličnog naziva 64 (simboliku otkrijte sami među stranicama ove drame) čula sam gotovo odmah nakon izlaska, ali bit ću iskrena, bila sam zaista skeptična oko čitanja suvremenih drama. No, Tena Štivičić pokazala je kako je moja skepsa bila neutemeljena i neopravdana.
Eva i Danijel likovi su kakvi okružuju svakoga od nas te ih se, kao niti nas, ne može svrstati u ladicu dobrih i loših. Oni su deset godina zajedno, osjećaju da je vrijeme za proširenje obitelji i događa im se ono oko čega se u našoj zemlji još uvijek ne govori naglas. Neplodnosti. Ta neplodnost pojačava frustracije i nezadovoljstva koja se nalaze u svakome od nas, makar u manjoj mjeri. No svijet se nije zaustavio njihovim problemom pa se u njihovim životima gomilaju i obiteljski problemi i nesuglasice vezane uz njihove primarne obitelji, radna mjesta i slično. Obzirom da je ovo djelo pisano u formi drame, vrlo se jednostavno čita i nije se teško uživjeti niti u Evin niti Danijelov vid gledanja, kao i ostalih uključenih likova. Neke postupke i misli većina će nas čitatelja osuđivati, a neki u tome neće vidjeti ništa sporno. Upravo to smatram kvalitetom ovog djela – Tena Štivičić pred nas stavlja objektivan problem koji za sobom vuče mnoštvo razmišljanja o braku, roditeljstvu i općenitom odnosu pojedinca i zajednica te očekivanjima koja se pred pojedinca stavljaju.
Posebno me se dojmila činjenica kako je, u svega stotinjak stranica dijaloga između različitih likova, satkano mnogo pojedinosti tih fiktivnih duša da mi nije nedostajao kontekst i nisu se nametala pitanja zašto je netko od likova baš takav.
64 se čita brzo, ja sam je pročitala u dahu putem do mora, a stranice su se od znatiželje gotovo same okretale. Posebno me se dojmio kraj koji nam, kao i cijela drama, ostavlja tisuću potencijalnih verzija daljnjeg Evinog i Danijelovog života.
Od mene imate samo preporuke!