Iako prema riječima nekih drugih bookstagramera najslabiju, sretna sam da vam mogu predstaviti ovu knjigu francuske književnice Delphine de Vigan.
Radnja se vrti oko književnice koja nakon objave svoje uspješnice doživljava neviđeni slom. Njezina životna borba ispisana na stranicama ovog romana razlog je zašto tri godine ne može napisati ni slova.
Roman je pisan u prvom licu, odnosno čitamo o književnici po imenu Delphine. Ostatak vam radnje neću otkrivati jer mislim što god kažem da će biti spoiler. Na nekoliko mjesta (ali kad mislim nekoliko, mislim na 2-3 mjesta) radnja je za mene bila stvarno zbunjujuća te mi je jedan upitnik ostao nad glavom i nakon završetka romana.
“Prema istinitoj priči” sam pročitala uistinu brzo; iako moram biti iskrena i reći da sam zadnjih 40 stranica razvukla na 3-4 dana. Jer, nekako, u drugoj trećini knjige doživjela sam usporenje radnje i koliko god se nešto događalo, nedostajala mi je ona nekakva napetost.
Moram priznati da me kraj izbacio iz cipela, zato sam romanu i dala tako visoku ocjenu u konačnici. Da mi je netko rekao da će jedan jedini interpunkcijski znak podići ocjenu romana sa 3-4 zvjezdice na GR na 5, ne bih mu vjerovala. Ali udubite se sami i shvatit ćete zašto.
Tražila sam recenzije drugih blogera da prokomentiram ovu knjigu, ali našla sam jedino objavu @bibliovca koja je napisala da ne čekamo njenu niti bilo čiju drugu recenziju, već potrčimo sami pročitati ju i to se zaista slažem.
Spomenut ću još samo i vrhunski prijevod i to da nisam uočila niti jedan jedini tipfeler što me apsolutno oduševilo!
Iako na Goodreadsu 5
, na svojoj skali od 1 do 10, romanu bih dala 8,5-9 te svakako svoju veliku preporuku!
Pingback: Delphine de Vigan – Djeca su kraljevi – Pax_liber