Isabel je Gillies živjela san – imala je dvoje krasne djece, uspješnog muža i brižno uređenu kuću s vrtom u malenom sveučilišnom mjestašcu. No, u samo nekoliko mjeseci njezin se život ruši poput kule od karata kad njezin suprug, Josiah, učini preljub.. “Takvo što se događa svaki dan” komentar je njezine kolegice i prijateljice u koji se Isabel ne može samo tako uvjeriti. Dok Josiah naginje novome životu, Isabel skuplja posljednje atome snage kako bi obitelj opstala..
Kada sam prošle godine lutajući bespućima interneta i naišla na ovo djelo te javila sestri da mi ga kupi na Interliberu nisam niti slutila koliko će mi se svidjeti. Temeljeno na istinitoj priči, a brzim pretraživanjem interneta (unatoč izmijenjenim imenima) vrlo je lako doći do stvarnih likova, ovo djelo nam je na dlanu pružilo dušu jedne žene koja je doživjela preljub na vrlo iskren i bolan način. Kao što već znate, ne ocjenjujem autobiografska djela jer ne mogu nečijem životu dati 1 ili 5, no drage volje preporučim one koje smatram vrijednima čitanja, a ova je knjiga jedna od njih.
Samo se djelo sastoji od tri dijela koja simbolično nose nazive po glavnim akterima knjige – Isabel, Bully (Josiah) te Wallace i James (djeca). Iako ovi zapisi kronološki prikazuju događaje od samog upoznavanja Isabel i Josiaha, preko napuštanja glumačke karijere te selidbe u malo sveučilišno mjesto zbog Josiahova posla pa sve do preljuba i razvoda, svaki je dio prožet dubokom intimom te Isabelinim sjećanjima na zaljubljene dane. Unatoč intimi danoj na čitanje cijelom svijetu, nisam dobila dojam kako je Isabel ovim djelom pokušala steći samosažaljenje niti je djelo patetično.
Stil pisanja je jednostavan, no treba imati na umu kako Isabel Gillies nije profesionalni književnik te se to svakako osjeti među stranicama ove knjige. Osim Isabel i Josiaha tu je i mnoštvo likova, sveučilišnih kolega, koji zatvaraju oči pred evidentnim događajima te neizbježno podsvjesno izabiru stranu pa se, osim raspada obitelji, prate i prekidi prijateljstava, neprijatne situacije i sve ono što neizbježno slijedi nakon prekida dugogodišnjeg para. Ono što mi se posebno svidjelo je kako se Isabelina tuga, barem u ovoj knjizi, nije odrazila na njen odnos s djecom pa je i u dane najveće sumnje i tuge i dalje djecu vodila na izlete i radila druge aktivnosti.
Ako ste ljubitelj memoara i dnevničkih zapisa, od mene zaista imate velike preporuke!