Ivana Šojat – Unterstadt

Katarina se Pavković vraća u rodni Osijek nakon dugo godina, nakon što je primila vijesti o smrti svoje majke. Katarina je iz Osijeka davno otišla, a povratak otvara stare boli i stara sjećanja, kao i nove tajne o njezinim pretcima, ali i njoj samoj..

U novu sam godinu ušla čitajući kultni roman Ivane Šojat “Unterstadt” koji je do sada već prevođen na strane jezike, o kojem su pisani završni fakultetski radovi, ali i uprizoren na kazališnim daskama HNK Osijek. Kao velikog ljubitelja povijesti posebice Prvog i Drugog svjetskog rata, ali i zaljubljenika u osječki Donji grad, ulazak u novu godinu upravo ovim romanom bio je pun pogodak i (nadam se) znak plodonosne čitalačke godine. U romanu Unterstadt prati se povijest osječke obitelji njemačkih korijena kroz različite faze dvadesetog stoljeća. Sama radnja započinje u sadašnjosti Katarininim dolaskom u Osijek i susretom sa majčinom starom prijateljicom Jozefinom. Suočavajući se sa iznenadnom majčinom smrti, Katarinina sjećanja naviru temeljem jedne stare obiteljske fotografije, ali i višesatnih razgovora sa starom Jozefinom koja joj otkriva brojne tajne koje je njezina majka gurala pod tepih. Tako se krene rasplitati klupko brojnih događaja koji su obilježili ovu obitelj, a tiču se uvijek aktualnih tema kao što su obiteljski odnosi, podređene žene, žene “koje se nisu uspjele” ostvariti majčinstvom, a sve popraćeno društvenom izolacijom osječkih “Švaba”.  Također, u već poznatom stilu Ivane Šojat (upravo onom zbog koje kupujem apsolutno sve njezine knjige), ona prikazuje položaj žena kroz desetljeća – od činjenice da početkom 20. stoljeća žene nisu smjele zapaliti cigaretu, ošišati kosu i nositi hlače pa sve do današnjih dana.

Sama je priča ispričana iz tri različite perspektive – Vikice s početka 20. stoljeća čiji je muž bio “bećar” i koja je sva četiri kuta kuće držala i troje djece podizala, jedne od njezinih kćeri Klare te Klarine unuke Katarine. Osim njih, kroz cijeli se roman provlači lik Grete čiji me život posebno zaintrigirao te, iako sam je u početku simpatizirala i “branila”, u jednom ključnom trenutku sam se pitala “zašto?”. No, prema mome mišljenju, to je ljepota i kvaliteta knjige – kada su i likovi sa svim svojim vrlinama i manama, nesavršeni i sa njima se bar djelomice možemo suživjeti. Sami prijelazi iz priče u priču su majstorski isprepleteni te nije teško povezati niti koji ih spajaju, unatoč velikom broju likova i događaja.

Kao i u romanu Sama koji donosi brojne elemente grada Osijeka, moje je srce “topila” činjenica kako je slikovito prikazan osječki Donji grad. Počevši od imena ulica kojima i danas šećem pa sam mogla zamisliti i staru Klaru kako uvijek stane ispred iste kuće i u nju pogleda pa sve do Katarininih i Jozefininih razgovora uz ćevape u kultnom Lipovom hladu. Osim toga, ovdje se isprepliće i moje rodno Valpovo u kojem je bio smješten. Kada sam se upustila u istraživanje valpovačkog logora, o kojem sam ponešto načula (ali nisam bila detaljno upoznata s istim), shvatila sam koliko o svojim rodnim krajevima malo znamo i razgovaramo, dok se nerijetko hvalimo otkrićima iz posjeta drugim gradovima i zemljama. Također, potvrdila sam svoj stav da su i romani poput ovoga od neprocjenjive vrijednosti jer nas potiču otkrivati nove stvari, racionalizirati svoje stavove, i vječito balansirati između razlikovanja dobrog i lošeg. Roman je i pun simbolike pa je jednostavnim prizorom Katarine na početku i kraju romana zaokružena i cijela ova priča, ali bih se usudila reći da je simbolično prikazan i nezaobilazni krug života i smrti.

Jedina mala zamjerka romanu je repetitivno korištenje pojedinih poštapalica, primjerice “kao malouman”, no svakako mi isto nije pokvarilo čitalački užitak.

Iz pera Ivane Šojat prije nekoliko godina, dakle, prema mome mišljenju izašao je roman o kojem se i danas piše i priča. A i sama bih mogla pričati dana. Ali da i vama ne pokvarim užitak čitanja, samo ću vam reći da pročitate ovaj roman. Iako broji gotovo 400 stranica, niti u jednom trenutku se radnja neće razvodniti i uživat ćete u njemu kao u svakom pravom napetom knjiškom blagu.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Pax_liber
Scroll to Top