U malenom gradu sve započinje glasinama. Pa tako se i ovom malenom gradu pronio glas kako u njemu živi zloglasni ubojica djece. Žena sa novim identitetom. Sally McGowan imala je samo deset godina kad je ubila dječaka mlađega od sebe, a od tad se njezinu imenu i prezimenu gubi svaki trag. Glasine će pokrenuti lavinu reakcija. Tko je zloglasni ubojica? Hoće li u ovome gradu od sada svi biti sumnjivi jedni drugima? I tko je koliko zaista spreman ići da bi zaštitio svoju obitelj?
Iako mi početak nije bio obećavajući, nešto me držalo prikovano za ovaj roman. Pročitala sam ga u manje od 24 sata. Svega nekoliko sati čitanja i saznala sam jesu li glasine bile istinite. Ali, do tog zaključka nije bilo toliko lako doći koliko se na prvu možda čini.
Sva sreća da sam ovdje “zatajila” ono pravilo da ako se do stote stranice ne povežem s knjigom, ostavljam je. Jer, ova me knjiga uvukla u onu pravu napetost koju nam trileri pružaju tek nakon 150. stranice. Do tad sam ju mogla okarakterizirati kao dramu s natruhama ljubića.
Kakav ljubić u psihološkom trileru, vjerojatno se pitate. Naime, radnja započinje samohranom majkom malenog Alfieja, Joannom, koja u školskom dvorištu čuje glasine kako u gradu u koji su se tek doselili živi zloglasni ubojica djece. Kao i u svakom malom gradu, glasine se brzo šire, a Joanna se teško drži izvan njih. U prilog joj ne ide niti odnos sa djetetovim ocem, Michaelom, koji kao istraživački novinar u toj priči “nanjuši” dobar materijal za svoj roman.
Tako da je, osim glasina o ubojici, u prvom dijelu romana opisana i dinamika njihovog odnosa, kao i dio njihove prošlosti koji ih je doveo do Alfieja.
Ne mogu reći da je taj dio bio toliko zamoran, ali definitvno nije nešto što očekujete kada pročitate vrlo mračne i napete poruke na koricama knjige.
Međutim, kada se glasine toliko rasplamsaju da u priču bivaju uključeni i nevini ljudi, a nitko više ne može nikome vjerovati, radnja se zakomplicira i postaje čisti psihološki triler.
Jedan od “minusa” koji bih istaknula je ooogroman broj likova, iako je to za očekivati s obzirom na tematiku romana, jer je i u stvarnom životu za glasine potreban poveći broj ljudi. No, za mene je popamtiti imena majki i djece iz Alfiejeva razreda bilo zaista teško. U drugom dijelu romana se, naravno, krug sumnjivaca počne sužavati i u konačnici se iskristalizira oko koga se zapravo cijela radnja i odvijala.
No, rasplet me zaista impresionirao. O detaljima ne bih jer ću vam pokvariti užitak čitanja, ali toliko kompleksan, a ujedno jednostavan rasplet zaista nisam očekivala nakon polaganog uvoda. Upravo u tome i leži kvaliteta Glasina, zbog čega ću im na koncu i dati vrlo visoku ocjenu.
Moram pohvaliti i prijevod koji potpisuje Ira Martinović. Nije bilo nelogičnosti, nisam se morala vraćati dva puta na istu stranicu da bih shvatila radnju, unatoč tome što sam roman čitala u pola dva ujutro. 😄
Sam je roman nešto starijeg datuma, ali kako je meni prošao ispod radara, ne želim da se to dogodi i vama.
Mislim da bi upravo ovakav roman mogao pomoći nekome tko se upravo bori sa čitalačkom blokadom.
Od mene preporuka i ocjena 8,5/10! 😀