Nema smisla prepričavati vam detaljno radnju ovoga romana jer ću vam zaista pokvariti efekt iznenađenja koji dolazi sa svakim novim poglavljem.
Stoga, ukratko ću reći da je u središtu romana najstarija od šest sestara koje se okupljaju nakon smrti njihova posvojitelja Pa Salta.
Samozatajni bogataš zanimljivog nadimka Pa Salt i kućna pomoćnica Marina odgajali su šest djevojaka iz različitih dijelova svijeta. Nakon Pa Saltove smrti, svaka od njih dobiva pismo u kojem se nalazi trag koji će ju odvesti do zemlje iz koje je potekla, do zemlje njezinih predaka. Prva je u nizu Maja, a ostale knjige iz serijala nose priče preostalih sestara.
Zaista mi ponestaje pravih riječi za opisati ovu knjigu. Jednostavno sam preoduševljena. Dugo sam ju vremena “hvatala” u knjižnici i kada mi je konačno došla u ruke, doslovno ju nisam mogla ispustiti.
Znala sam po društvenim mrežama vidjeti objave u stilu “Pet knjiga s kojima ćete otputovati u različite zemlje” na temelju naslovnica ili imena neke zemlje/grada u naslovu. Ne želim biti “namćorasta” i reći da me te knjige nisu baš nikuda odvele, ali na način na koji me Riley katapultirala u Rio i Pariz – to definitivno nisam doživjela. Doslovno sam, čitajući, vidjela sebe kako gledam u raširene ruke Krista Iskupitelja u Rio de Janeiru. Naravno, Brazil sam vidjela jedino na fotografijama koje je tata vjerno bilježio prije desetak godina, u ondašnjem posjetu Brazilu 😅
Naime, Maja je rođena u Brazilu te se, nakon poziva koji joj je oživio vrlo neugodne uspomene, odlučila ekspresno uputiti u lov za vlastitom prošlošću. Iz Ria ju put vodi u daleki Pariz, koji je još više oživljen iz perspektive priče koja se odvijala godinama ranije, a predstavlja onaj najbolji umjetnički Pariz koji nam svima prvi padne napamet kada razmišljamo o francuskoj prijestolnici.
Roman paralelno prati Majinu priču i priču njezinih (pra)baka i (pra)djedova, s naglaskom na potonjoj. Iako se radnja proteže na više od pet stotina stranica, omjer je – obećajem – savršen!
Likova ima nešto više, iako su svi jako logično i jasno povezani te svaki ima svoju ulogu te nema onog razmišljanja – tko je ovaj bio. Životi im se međusobno isprepliću, i na kraju čine skladnu i zaokruženu cjelinu. Iako se na jednom mjestu u knjizi ime nadzornika radova izgradnje Kipa Krista zamjeni sa imenom njegova idejnog tvorca, vrlo lako shvatite da je došlo do greškice u tisku 🙂
Tu dolazimo do jedine “mane” ovog romana – grešaka u tekstu. To ne mogu nazvati tipfelerima jer nije nastala omaška u slovu ili pravopisu, već baš greška. Jedan od primjera sam i fotografirala prijateljici da vidim jesam li ja krivo shvatila ili što, ali doslovno piše da sudionici večere nastavili s ručkom. Ne znam kako je u izvorniku, ali takve stvari meni uvijek ostave nekakav dojam “nedovršenosti”.
No, ne i u ovom slučaju. Ovaj roman ima vrlo logičan slijed, “glavu i rep”. Vrlo je zanimljiv za čitanje i osobno sam stalno imala poticaj čitati još.
Svjesna sam da sam iz recenzije izostavila ogroman dio radnje, ali vjerujte mi na riječ – zaista to ne želite saznati iz moje tipkovnice., nego želite uroniti u svaku novu stranicu baš kao Maja u valove na plaži Ipanema 🙂
Od mene velika preporuka i ocjena 10/10!