Marina Vujčić i Ivan Ivanišević – Otpusno pismo

Jučer sam završila čitanje ovog epistolarnog romana te sam pustila da se dojmovi slegnu prije nego ih podijelim s vama.

S obzirom da je roman pisan od strane dvoje autora i to isključivo u obliku e-mailova i pisama, mislim da je dobro izveden. Iako sam čitala negativne osvrte zbog kičastog stila pisanja, ja to ne bih navela kao manu. Vidi se “razlika” u stilu pisanja Irene, Mladena, Ignjata pa čak i inspektora. A svi poznajemo bar nekoga čije poruke djeluju kao da čitamo nekakvu dramu, zar ne? 😅

No, da se vratimo na radnju. Roman govori o liječnici kirurginji Ireni koja organizira tridesetu obljetnicu mature te preko maila stupa u kontakt sa Ignjatom. Ignjat je bio njezina neostvarena mladenačka ljubav te kroz e-mailove saznaju da su oboje nesretni, Ignjat još uvijek samac te Irena u naizgled sretnom braku sa dvoje djece. Ja vam mogu reći iskreno da sam očekivala ponešto više od same radnje. Naime, sinopsis obećava nekakvu notu “trilera” i opasnostima koje se skrivaju iza dopisivanja s osobom s interneta.

Iako sam na zadnjih nekoliko stranica saznala o čemu se tu radilo, mogu reći da je završetak romana ono što bi meni bio tek vrhunski zaplet. Sam mi je kraj ostao nedorečen i kad sam zaklopila knjigu ostala sam s upitnikom nad glavom. Otpusno se pismo čita brzo, lako sam si mogla zamisliti Irenu kako u kasnim noćnim satima iščekuje Ignjatov mail i Ignjata kako joj uz čašicu odgovara. Veliki plus je što su likovi realni, onakvi kakve i sami poznajemo, sa stvarnim brigama i problemima.

Kompletna ocjena bi mu bila 7,5/10. Nažalost, iako domaćim autorima uvijek “gledam kroz prste” ovaj kraj mi je djelovao kao da je išao samo što prije biti odrađen. I zbog toga mu nikako ne mogu dati višu ocjenu.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Scroll to Top