Nora je žena u tridesetpetoj godini nezadovoljna svojim životom, odnosima sa bližnjima i vlastitim odlukama. Kap koja je prelila čašu bio je dan kada je dobila otkaz. Te je večeri sama sebi pokušala oduzeti život te se našla u ponoćnoj knjižnici gdje dobiva priliku proživjeti one živote koje je imala priliku živjeti da je u određenim trenutcima donosila neke druge odluke i krenula nekim drugim putevima.
Odmah u početku moram reći da sam za ovaj roman dobila brojne preporuke, ali opet je bilo ljudi kojima i nije bio nešto. Mene je oduševio. U nekim sam se trenutcima zaista mogla poistovjetiti s Norom. Posebno u onom dijelu gdje ona filozofski pristupa životu, u svemu traži neki smisao i traži odgovore na sva pitanja. I sama sam ponekad takva.
Zbog tuđih očekivanja nerijetko sam donosila odluke koje nisu bile u skladu, ne samo s onime što ja želim, nego čak i onime što ja jesam. Zbog toga sam često bila puna pitanja “Zašto baš ja, zašto baš meni?”
Kako sam došla u određene godine, shvatila sam da se ne vrijedi pitati, da ne vrijedi misliti. Jedino vrijedi pratiti svoje ja i svoje želje, a ostalo će se posložiti. Zato sam se, dok sam čitala ovu knjigu, zapitala što bi se pronašlo u knjigama moje ponoćne knjižnice.
Ova Mirna koja je tu, ona je tu s razlogom. Da nisam na medicini i da studiram pravo, što je svojevremeno bila moja velika želja, ne bih imala prijatelje i hobije koje sada imam. Možda bih se mučila s polaganjem ispita, koji mi sada na medicini zaista idu od ruke.
Da sam poslušala tuđe savjete da upišem bilo koji fakultet, umjesto da pauziram godinu, jer “kako svi drugi upisuju te i te godine”, ova Mirna bi danas možda bila frustrirana jer bi joj najfrekventnija relacija bila soba – zavod za zapošljavanje. Je li to život koji ja želim? Ili život koji su za mene drugi željeli?
Nasreću, nisam prošla kao Nora i to prekasno shvatila. Zato bih, iako je ovo nalik bajci, preporučila ovaj roman svima koji još uvijek traže kako ispisati svoj život. Koji još uvijek traže svoje mjesto pod zvijezdama. Koji se boje razočarati mamu, sestru, tetu ili selo.
Na ovom nebu za sve nas ima mjesta živjeti kako želimo. Napustiti toksične odnose, bili oni romantični, prijateljski ili čak obiteljski. Naš je najvrjedniji i najbolji život onaj koji upravo sada živimo. Za drugi nikada nećemo dobiti priliku, a ako ovaj dobro iskoristimo, shvatit ćemo da je i on dovoljan za sve. Važno je da si, kao i Nora, posvijestimo – ne “želim živjeti ovako ili onako”, već ŽIVA SAM, sada i tu.
Ocjena 10/10.