Godina je 1943. Božić je. U Auschwitzu. Na sam Božić dječak Gioele pronalazi mrtvo tijelo liječnika Brauna, bliskog suradnika doktora Mengelea. Tako u zloglasni logor stiže najbolji istražitelj Hugo Fischer kako bi razjasnio liječnikovu smrt.. No, i sam Hugo krije tajnu o svojoj bolesti koja mu svakodnevno nagriza život te je jedini način da opstane u tom poslu je da svoju bolest i ovisnost o morfiju sakrije od kolega i nadređenih..
Kada sam vidjela roman čija radnja datira u Drugi svjetski rat, a radnja je smještena u Auschwitz, znala sam sa sigurnošću da ću je pročitati. I to se i dogodilo. No, nisam ni slutila kako će mi teško, nakon više od sto napisanih recenzija knjiga, dati svoj osvrt na roman.
Sam početak romana već je prožet mučnim opisima nasilja koji su svojom slikovitošću uzrokovali grč u mom želudcu. Ulazeći dublje u radnju, taj grč nije popuštao. Inače nisam toliko emotivna osoba, no opisi su me života u najzloglasnijem logoru (unatoč tome što “znamo” kako je bilo tamo) ganuli gotovo do suza.
Naime u bloku 10, gdje je pronađeno tijelo mrtvog liječnika, provode se eksperimenti nad darovitom djecom. Jedan od njih bio je i Gioele koji je imao izniman dar za crtanje, a njegovi crteži pomagali su istaknutom istražitelju Fischeru u rješavanju slučaja smrti. Bolne sudbine djece koja su bila razdvojena od roditelja, ponižavane žene čija su znanja i uspjesi iz prijeratnog vremena bile umanjivani samo zbog identifikacijske narukvice na ruci, strah u očima ljudi.. okićene jelke u uredima “vođa” nasuprot toj boli.. samo dočaravaju neljudskost i beznađe ratnih godina koje su obilježile povijest, a i budućnost.
Radnja romana smještena je u tjedan dana oko Božića, a cijeli se roman sastoji od svega tristotinjak stranica. Prožet slikovitim opisima i izvrsnom karakterizacijom likova, jedan je od najbolnijih, ali i najuvjerljivijih romana o Drugom svjetskom ratu koji sam čitala.
Sami tragovi koji su istražitelja vodili do rješenja dali su ovom romanu, osim gorkog okusa, i za svaki triler i krimić potrebnu dozu napetosti. Kraj je, kao i cijeli roman, vrlo tragičan i ostavio me sa gorkom knedlom u grlu te rojem misli. Tako mi je u cjelini ovaj roman pružio mnogo toga, o čemu mi je i dalje teško pisati.. No, imate moju preporuku da ga pročitate. Jedno je od djela koji se pamte.