Uskoro završavamo s prvom – božićnom “serijom” knjiga za mlade i one koji se još mladima osjećaju.
Danas vam donosim jednu od knjiga koju sam dugo odbijala pročitati, iako kao što sam već rekla iznimno volim stvaralaštvo našeg Ante Gardaša. 
Filip je dječak koji nije siguran zove li se on zaista Filip. Naime, Filip odrasta u Domu za djecu i mladež. Jednoga dana, po završetku školske godine, on treba poći sa svojim prijateljima na ljetovanje u jedno ljetovalište blizu Šibenika. No, to se nije dogodilo jer od straha nije mogao ući u vlak. Sljedećeg dana ipak kreće na to putovanje sa profesorom tjelesnog i likovnog odgoja te najboljim prijateljem iz Doma – Krcom. Tamo spoznaje stvari koje su mu uvelike promijenile život, a jedna od njih je tko je njegova obitelj, a i zašto mu se stalno po glavi vrti priča o graditelju mosta u Budimpešti koji je skočio u Dunav jer lavovi na mostu nisu imali jezike. 
Ovaj je roman iznimno topao dječji roman, koji govori o životu djece u Domu za mladež, o pravim prijateljstvima i o ponovnom spajanju obitelji. Jezik te stil su jednostavni i prilagođeni djeci, ali vjerujem da bi u romanu uživali i brojni odrasli.
Ono što dodatno uljepšava radnju je humor koji pisac provlači kroz cijelo djelo. To nije humor koji će vam izmamiti suze u očima, ali će cijelu ovu tužnu priču učiniti malo vedrijom.
Jeste li čitali? Ili su ga možda čitala vaša djeca?