Moram priznati da sam od Pacijenta imala velika očekivanja te da su ona možda razlog pomiješanih emocija koja imam nakon posljednje stranice romana.
U početku mi je bio odličan, oduševila me Parkerova ambicioznost i predanost medicini i psihijatriji. Njegova mi je zainteresiranost za Joeov slučaj bila jasna, koliko god zastrašujuća ona bila. Naime, riječ je bila o pacijentu koji je hospitaliziran od djetinjstva, a svaki terapeut koji je s njim dolazio u kontakt je počinio suicid.
Odlična ideja s elementima horora i fantastike. Može li bolje? Pa, prema mom skromnom mišljenju, može! Nakon otprilike 110 stranica, roman me počeo izrazito živcirati.
Jedva sam čekala da ga završim. Iako je rasplet koji se ticao Parkera bio zanimljiv, neki događaji vezani za druge likove su mi bili tako “zaaašto?”. Predvidivi i nezanimljivi. Nije mi se svidio ni sam završetak, unatoč tome što sam si ponavljala da je ovo samo fantastika.
Ovo svakako nije negativna recenzija, nego iskreno “Zašto?”. Voljela bih prokomentirati radnju s nekim tko je pročitao roman pa ću možda poboljšati mišljenje o ovom, prema društvenim mrežama, vrlo popularnom romanu.
Na Goodreadsu sam dala ocjenu 2/5 iako mi je varirao između 2 i 3. Budući da na svome profilu dajem ocjene do 10, neka mu ocjena bude 4,5/10.