Miro Morović – Otok

Matija Maroš i Luka Kordić zvani Medo – imena koja ćete dobro zapamtiti. Matija Maroš i Luka Kordić mladi su arhitekti koje je jedan poslovni put odveo u Modru uvalu na neimenovanom otoku. Na Medin nagovor, Matija odlazi na party na kojem upoznaje mladu Francuskinju hrvatskih korijena, a alkohol, ecstasy i malo ljubavnog ludila kulminirat će kobnom greškom. Greškom koja će im uništiti živote. Skupa s otokom..

Kao što već znate, iznimno volim hrvatske autore, stoga me nisu zaobišle niti knjige autora Mire Morovića. Za to je doduše, zaslužna moja mama, koja je pobožno kupila pola Fragmentovog štanda na Panonskom festivalu knjige. Kada je ona Otok progutala za svega dva dana i poslala poruku da je ovo nešto što moram pročitati, znala sam da je vrijeme da preskočim neke ranije kupljene knjige i pročitam ovaj roman prioritetno… jer mama ipak zna najbolje!

Roman Otok započinje relativno lagano, vožnjom Matije i Mede prema Modroj uvali i opisom njihova prijateljstva.. No, to se proteže na svega par stranica, a onda počinje pravi rollercoaster događaja. Naime, već prvu večer oni odlaze na party gdje se na samom početku razdvoje te se Medo druži sa Šveđanima, a Matija upoznaje Lenu – djevojku hrvatskih korijena koja se kao dijete preselila u Francusku. Iste večeri na otoku se dogodi ubojstvo. Neću vam otkrivati nikakve detalje jer želim da vam ovaj roman govori sam za sebe. Doduše, čitatelj cijelo vrijeme ima uvid u sve detalje kaznenog djela, a radnja se uglavnom vrti oko moralnih dilema junaka, skrivanja dokaza i pitanja kada će organi vlasti otkriti odgovornog za ubojstvo. I taman kad se pomisli to je to – ubojica je priveden i pravda je zadovoljena – tek tada kreće pravi zaplet koji će vam zavrtjeti glavom. I ne samo zavrtjeti glavom, natjerat će vas na pitanje u kakvom društvu bezakonja mi živimo. Koliko smo spremni stati iza svojih postupaka, koliko smo spremni ići daleko za svoje prijatelje? Jesu li naši prijatelji spremni za nas učiniti jednako koliko i mi za njih? Brojna su se pitanja morala vrtjela u mom mozgu unatrag nekoliko dana od čitanja ovog romana. I upravo je ta slojevitost radnje ono što ga izdvaja da bude tek običan lagani krimić koji traži počinitelja i smješta ga uz sam bok najboljim romanima svjetske književnosti (bez imalo pretjerivanja).

Likovi ovog romana su psihološki vrlo složeno okarakterizirani. Matija je mladi arhitekt koji ima za vratom bivšu curu s kojom iz osjećaja poštovanja (i njezinih manipulacija) ne može prekinuti kontakt, a mjestimice sam imala osjećaj da je njegova savjesnost sebična, odnosno da kad bi znao da neće biti posljedica koje će osjetiti na svojoj koži, da bi bio u stanju preći preko vlastite krivice. Medo je, pak, po meni najpozitivniji lik ovog romana iako pozitivnog lika u punom smislu riječi nema niti jednog. Iako ima mana kao i svaki drugi lik, odan je prijatelj, sklon i podnijeti žrtvu za svoje ideale i prijatelje. Malo je takvih kao što je Medo! Lena je manipulativna, sklona narkoticima i destruktivnom ponašanju. Tu je i lokalno otočko stanovništvo, nevini ljudi poput susjeda Grčića koji stanuje u kući do Matijine i koji je dio otočkih priča, ali je benigan, znatiželjan i živi s devedesetogodišnjom majkom. Kroz roman saznajemo i o tragediji koja je posvađala Grčićeve i Matijinu obitelj, a i kroz tu priču provlače se ranije spomenuta pitanja morala. No, nisu svi otočani pitomi, dobar je dio onih koji žele osvetiti smrt člana svoje obitelji, a i onih koji će sve napraviti da bi s takvima održali dobar odnos. Na koncu svi likovi pate i svi postaju antijunaci trenutne tragedije koja je zadesila cijeli otok.

Sama radnja je iznimno napeta, a u nju su utkani brojni detalji koje je autor zadivljujuće ukomponirao, a kada dođeš do kraja romana ne možeš vjerovati da si ih cijelo vrijeme imao pod nosom. Također, osim navedenog događaja, autor nam povremeno ubaci još pokoju sporednu radnju kojom dominiraju međuljudski odnosi prožeti širokim spektrom motiva – od ljubavi do ljubomore, od dobrosusjedskih odnosa do rivalstva. Također, ono što bih voljela istaknuti je prikaz hrvatskog društva i institucija. Postojanja onih koji su spremni zaobići zakon, i onih koji su spremni o tome šutjeti i u istome (ne)izravno sudjelovati.

Hvala mami što mi i u odrasloj dobi otvara nove horizonte i svjetove, a u ovom slučaju to je stvaralaštvo Mire Morovića. Od mene imate samo preporuke!