Roditelji osmogodišnje Daisy Mason prijavljuju njezin nestanak nakon vrtne zabave koja se odvila u njihovu dvorištu. Budući da je djevojčica nestala iz vlastita vrta, istražitelji na čelu s Adamom Fawleyem sumnjaju da ju je oteo netko iz njezina bliskog okruženja. Zraka sumnje pada i na nešto starijeg brata Lea s kojim se Daisy toga dana posvađala na putu iz škole. Zašto ih roditelji toga dana nisu odvezli kao što su to činili svakoga dana? Je li Barry Mason zaista radio prekovremene sate? Kakve tajne skriva njegova prošlost te djetinjstvo njegove supruge Sharon? Što o svemu misli njezina učiteljica te školske prijateljice? Hoće li inspektor Fawley uspjeti razriješiti slučaj, unatoč tome da je njegov sin također nedavno tragično stradao? Je li Daisy sama željela otići?
Radnja je ovog trilera zaista smislena, naizgled jednostavna, dokazi se nižu jedan za drugim. No, inspektore stalno nešto vraća na početak i vrte se u krug. Većina se radnje iznosi u prvom licu, kao doživljaji inspektora Fawleya, ali su povremeno umetnuti opisi događaja zadnjih dana prije nestanka malene Daisy. Ono što je mene najviše dojmilo su Facebook i Twitter komentari u kojima možemo prepoznati stereotipne osobnosti i prosječnih hrvatskih “Facebook znalaca”, utjecaj medija na tijek istrage te na koncu – samu presudu.
S obratom i raspletom koji nisam mogla očekivati, ovaj me roman u potpunosti osvojio i zaista je jedan od najboljih trilera koji sam pročitala u zadnje vrijeme. Stoga ovo nije samo recenzija, već i preporuka, pogotovo ako ste i inače ljubitelji trilera.
Od mene je dobio ocjenu 10/10.