Radnja je pisana iz perspektive Elle, koja nakon majčinog suicida odlazi od oca alkoholičara i brata s kojim je u vrlo napetim odnosima, te sreću pokuša tražiti u Vegasu na koledžu. Tamo susreće svoju cimericu Lilu koja upoznaje samo “novu Ellu”, međutim počinju se puno dublje povezivati tijekom ljetnih praznika. Drugi uvid u radnju dobivamo iz perspektive Miche, mladića iz Ellina rodnog mjesta te njezina najboljeg prijatelja iz djetinjstva. Sagledavajući na istu radnju s njihovih točaka, vidimo njihovu sličnost, ali i njihove različitosti. Spajaju ih njihove disfunkcionalne obitelji, što i je light motiv cijele priče. Kao što niti u realnosti od sedamnaestogodišnjaka ne očekujemo duboku ljubav, tako ju nisam očekivala niti u ovom romanu. Divila sam se iskrenosti njihove mladenačke zaljubljenosti i vjere u to kako će njih dvoje, unatoč svemu uspjeti. Međutim, na dijelovima mi je bilo malo previše opisa njihovih tjelesnih nježnosti. Ne mislim da ih je trebalo izostaviti, čak dapače, ne mogu reći niti da su bili izrazito vulgarni, ali su mi činili radnju mrvicu “mlakom”. Tema mi je odlična i iskreno sam očekivala malo više prikaza onoga što oni proživljavaju u sebi, onu njihovu *tajnu*. Približavajući se kraju romana, dobila sam dojam da sam ga već čitala. Ako jesam, to je bilo zaista davno i ne bih se toga sjetila dok nisam uočila te poznate dijelove. Ako nisam čitala, uvjerena sam da je radnja izrazito slična radnji nekog drugog romana. 
Sve u svemu, idealna knjiga za one željne nečeg lakšeg i ljubavnog
