Oduvijek su me privlačile self-help knjige, instagram profili i slično koji su nudili neke savjete poput “Kako bolje učiti”, “Kako pronaći sreću..” i odgovore na ostala “kako?” pitanja. No, vremenom sam naučila da su ti savjeti neprimjenjivi na moj život. Ne nužno jer su loši, već ne postoji univerzalan odgovor koji može djelovati svima. Iz tog sam razloga počela ovakvim djelima pristupati sa dozom skepse.

No, proučavajući ovu knjigu prije nego mi je ustupljena na recenziju, uočila sam kako je dr. Julie Smith klinički psihoterapeut čime je svakako zadobila moju pozornost. Kako je psihijatrija kao znanost jedna od mojih najdražih grana u medicini, odlučila sam vidjeti gledište privatne psihoterapeutkinje sa desetogodišnjim iskustvom rada u NHS (britanskom zdravstvenom sustavu).

Počevši listati ovu knjigu, posebno me privukao naziv poglavlja “Razlikuje li se stres od anksioznosti?” jer sam primijetila kako se anksioznost svakim danom sve više rabi u svakodnevnom govoru čak kao sastavni dio svake osobe. No, kako je proteklo moje putovanje kroz ovu knjigu vidjet ćemo korak po korak…

O mračnim mjestima

Prvi se dio ove knjige ponajprije bazira na lošim osjećajima. Na njihovom nastanku, odakle krenuti ako se osjećamo loše raspoloženima, obrascima misli zbog kojih se osjećamo loše i slično.

U ovom me se dijelu posebno dotakao pojam pretjerane generalizacije te egocentričnog razmišljanja. Pretjerano generaliziranje bi, prema ovoj knjizi, bilo u konkretnom primjeru sljedeće – pogriješite nešto, možebitno i bezazleno poput prolijevanja čaše mlijeka i odmah osjećate kako će vam cijeli dan biti loš. Egocentrično vas razmišljanje, u kontekstu ove knjige, može malčice zavarati. Naime, dr. Julie Smith tu kao primjer navodi sljedeće – vi ste perfekcionist i ne dozvoljavate si kašnjenje niti minute. No, to očekujete i od drugih osoba, a one ne mogu biti savršene po vašim mjerilima, a to vas može činiti netolerantnima prema drugim osobama.

I za kraj ovog većeg poglavlja, dobivate savjete i alate kako se boriti s lošim osjećajima, kao i njihovim potencijalnim posljedicama.

O motivaciji

Drugo se poglavlje također dijeli na nekoliko potpoglavlja, a objašnjava razliku prokrastinacije i anhedonije, govori što je motivacija i kako je njegovati, Nedavno sam na storyjima podijelila isječak iz ovog poglavlja koji me se dojmio jer sam to primjenjivala zadnjih godina života, a nisam pretjerano obraćala pažnju na to – kako učiniti nešto kada nam se ne da. I kao zaključak, ova se priča zaokružuje pitanjem odakle početi kada dođe do velikih životnih promjena.

O emocionalnoj boli

Ovdje sam se najdulje zadržala iako se radi o samo 4 potpoglavlja na svega tridesetak stranica. Nakon loših osjećaja i motivacije, autorica nam je pomoću kratkih pitanja dala mogućnost uvidjeti kako se mi sami nosimo sa osjećajima te nam daje konkretne savjete što sa istima treba ili ne treba činiti.

O žalovanju

Rekla bih da je žalovanje u našoj kulturi pomalo tabu tema. Iako je to normalan proces koji svi prolazimo npr. nakon gubitka voljene osobe, nerijetko imam priliku čuti ili pročitati savjete poput “Samo budi jak/a!”.
Drago mi je da se u ovakvim knjigama navodi da je normalno žalovati, a s druge strane pokazuje nam koji su to naši potencijalni stupovi snage.

O sumnji u sebe

Nerijetko znam razmišljati koja je granica nekakvog zdravog samopouzdanja s jedne i pretjerane samouvjerenosti s druge strane. Nisam psiholog niti stručnjak za mentalno zdravlje kojima ipak prepuštam odgovor na ovo pitanje, no kao laika me ovo poglavlje o samopouzdanju i prihvaćanju sebe potpuno zaintrigiralo.

O strahu

Koje to stvari činimo, a mogu pogoršati anksioznost te koje konkretne postupke možemo trenutačno učiniti kad nastupi anksioznost samo su neka od pitanja na koje nam ovo poglavlje daje odgovor. Zanimljivo mi je kako se i ovdje provlači pitanje pretjeranog generaliziranja te nekih drugih pojmova koji su objašnjeni ranije, stoga možemo potvrditi ono da je naše mentalno zdravlje zaista složen entitet.

O stresu

Mnoštvo osoba stres doživljava kao nešto negativno. Moram priznati da sam i ja prije imala donekle takav stav, dok se nisam upustila u detaljniju problematiku stresa i shvatila da mi je stres nebrojeno puta pomogao. Najbanalniji su primjer ispiti, kad sam bila pod stresom to je uglavnom značilo da sam mnoštvo vremena uložila u učenje i da mi je stalo do toga da to znanje znam pokazati, ali i primijeniti. Međutim, kao što autorica navodi važno je taj stres znati “iskoristiti u svoju korist” i ne dopustiti mu da nas preplavi. A još je važnije uspostaviti balans i dati organizmu i mozgu potrebno vrijeme za odmor kako ne bi došlo do sagorijevanja.

O ispunjenom životu

Iako sam ovdje očekivala nešto drugo, ovaj dio priručnika govori o odnosima, ukorijenjenim mitovima i vrstama privrženosti. Žao mi je samo što ovome dijelu nije posvećeno više pažnje jer me umnogome zanima taj odnos privrženosti u ranom djetinjstvu i onom u odrasloj dobi. Stoga, ako znate knjigu o tome pišite mi preporuke!

Ova je recenzija daleko opsežnija nego što sam ju planirala napisati, no trudila sam se dati vam osnovni uvid u svako poglavlje te kratak dojam o istima. Ovo nije roman u kojem vam mogu pokvariti radnju, ali ne želim forsirati vlastita uvjerenja. Još jednom napominjem kako ja nisam stručnjak za mentalno zdravlje, niti mislim da sam kompetentna dijeliti životne savjete, već je ovo isključivo moj osvrt na pročitano.

A kao što je i sama autorica zaključila priču, zaključit ću je i ja. Zadnje poglavlje nosi naslov “Kada potražiti pomoć?”. Ova knjiga ne miže zamijeniti razgovor sa stručnjakom, naravno. Ona je samo podsjetnik onoga što već vrlo vjerojatno znamo i detaljnije promišljanje o našem ponašanju, odnosima i životu općenito.

P.s. jedina zamjerka knjizi je mala greškica u numeriranju stranica. Točnije, u zagradi vam piše potražite alate na kraju knjige, npr. na. stranici, a vama je na  303. No, sigurna sam kako ćete uspjeti shvatiti na koji se alat odnosi. A možda je to i samo greška u mom izdanju 😀