Knjiga je ogledala roman o ubojstvu cijenjenog profesora psihologije na Princetonu, Wiedera. Iako je to bilo davno, 1987. godine, njegova priča opet dolazi u fokus jednoga novinara te umirovljenog policajca nakon što jedan od studenata koji je poznavao Wiedera pred svoju smrt književnom agentu pošalje rukopis romana u kojem bi se trebala kriti tajna tko je ubio Wiedera.
Odmah na početku recenzije reći ću vam kako ja doista ne znam što misliti o ovom romanu.
Kupljen je na Interliberu prošle godine te sam ga stalno imala želju pročitati, ali tek mi je u sad došao u ruke u sklopu projekta #stareknjigenovisvjetovi.
Kada sam ga počela čitati, nije mi bio baš previše napet, ali s vremenom me baš uvukao u radnju i stranice su se gotovo same od sebe okretale. No, kraj me vrlo razočarao. Ostao mi je nedorečen, posebice uzevši u obzir da je autor u bilješkama naveo da nije bitno “tko” već “kako i zašto” je ubio profesora. Tako da nisam bila razočarana time što sam krivca pogodila odmah u početku, već zbog nedostatka detalja o njegovom umu u trenutku zločina.
Posebno mislim da je to moglo više biti obrađeno jer je roman svakako bio kratak, a i profesor se bavio ljudskim umom i sjećanjima pa bi bilo još zanimljivije da je i um počinitelja bio detaljnije analiziran.
No, s druge strane, jako mi se svidio stil pisanja, informacije koje smo dobivali kroz knjigu, a tiču se psihologije i sama činjenica da je roman pisan iz perspektive tri lika.
Prvi lik je književni agent Peter koji dobije Richardov rukopis. Richard je bio student na Princetonu koji je u slobodno vrijeme, da zaradi za život, sortirao profesorovu knjižnicu.
Drugu perspektivu gledamo iz očiju novinara Kellera. Osim njegovog propitkivanja potencijalnih sumnjivaca i traganja za istinom, u tom se dijelu površno opisuje i njegov nesređeni ljubavni odnos sa Sam.
Ta se “nesređenost” vidi i kod razvedenog (ovo je bitno za tijek radnje, ne diskriminiram 😜) i umirovljenog policajca Roya Freemana. On također stupa u kontakt sa osumnjičenima, ali ih je on od ranije poznavao jer je i sam sudjelovao u riješavanju toga slučaja godinama ranije.
Njihovi razgovori s osumnjičenicima se isprepliću i to je ono što je mene držalo napetom, isti događaji viđeni iz različitih uglova ljudi koji su bili na ikoji način povezani s profesorom Wiederom.
Budući da je ovo autorov prvijenac, sigurno bih mu pružila još jednu priliku jer mi je baš bio gušt za čitati ga, unatoč nedorečenom, a predvidljivom kraju.
Kada bih mu smanjila ocjenu zbog završetka, bojim se da bi ipak bio nepravedno nisko ocijenjen. S druge strane, ne mogu mu dati ni visoku ocjenu i napisati da ga pod svaku cijenu pročitate. Stoga možemo reći da mu za sam stil i koncept romana dajem 5/5, a za radnju 2/5. I prosječna bi mu onda bila nekih 3,5/5. Ali, pošto ja ocjene inače dajem do 10, ovog ću ih puta preskočiti i pustiti vas da procijenite sami. 🙂