Na Badnjak 1617. godine na sjeveru se Norveške odvila strašna nesreća koja je odnijela živote četrdeset ribara. No, ta je nesreća donijela i preokret u mjesnoj zajednici iz koje su ti muškarci potjecali. Naime, ni manje ni više, u selu su ostale samo žene koje su bile osuđene na pokušaj preživljavanja bez muške ruke. Naime, morale su hvatati hranu i boriti se s nemilosrdnom zimom. Kada norveška vlada donese odluku da povjerenik toga sela postane nemilosrdni Absalom Cornet, stvari se dodatno kompliciraju jer on u tim ženama vidi bezbožnice, odnosno traga za vješticama. S druge strane, njegova naizgled plaha žena Ursa otkriva slobodu kakvu do tada nije poznavala…
Ovaj sam roman pročitala pred neko vrijeme, a recenzija je čekala iz jednostavnog razloga.. ne znam što bih o njemu rekla. Naime, vidjevši sinopsis ovog romana sam se oduševila, priča me namamila i čim su mi Milosti došle u ruke krenula sam s čitanjem. No, zaista nisam očekivala da ću ga čitati mjesec dana. Svakako su tome kumovali moj umor i melankolija s kojima se borim već duže vrijeme, no bit ću posve iskrena i reći da je sam roman bio zamoran.
Unatoč zanimljivoj fabuli koja te vuče da okrećeš stranice, rečenice su nezgrapne, konfuzne, a na neke sam se dijelove morala vraćati i 2-3x. No, svakako treba istaknuti da mi taj dojam nije davao hrvatski prijevod (a znate da su oni meni bolna točka), već mi je sam autoričin način izražavanja bio nekoherentan. Iako mi obično takve stvari ne skrenu pažnju sa same priče, ovog me puta baš to smetalo.
Sama ideja romana je, i nakon samog čitanja, ostala veliki plus koji me tjerao da ovaj roman ipak završim.
Radnja je pisana iz perspektive Maren i posve suprotne Urse. Likovi su izvrsno okarakterizirani, iako naizgled polarizirane, sve su žene ujedinjene u nekoliko stvari, od kojih bih osobno izdvojila ženski bunt i potrebu za samostalnošću. Iako u ovom romanu te dvije perspektive nisu izmjenjivane po principu jedno poglavlje – jedan lik, relativno se često izmjenjuju što je romanu dalo ipak dalo neku dinamiku u odnosu na zamoran stil rečenica.
Iako je na koncu uistinu bilo više pozitivnih nego negativnih strana. definitivno se ne svrstava u sam vrh mojih omiljenih knjiga, unatoč tome što sam mislila da će me “izuti iz cipela”.