Kada radnici koji rade na obnovi skijališta ispod kapelice pronađu kosti sa ženskom čizmom, cijeli slučaj odmah prijave policiji. Istraga pada u ruke inspektorice Jane Munro, čiji je partner i sam nedavno nestao, zbog čega ona istog trena prione na traženje pravde. I dok Munro i njezin tim tragaju za odgovorima, bude duhove prošlosti i unose nemir među brojne ljude. Posebice kada tragovi dovedu do Annalise Jansen koja je prije pedesetak godina nestala blizu mjesta pronalaska kostiju. To posebno uznemiruje šestorku iz Shoreviewa koji su je posljednji vidjeli, ali i policajce koji su radili na slučaju kao i sve koji su je poznavali.
U zadnje sam se vrijeme zaželjela dobrih trilera, stoga nije bilo teško odlučiti što ću sljedeće čitati. Iako sam ranije kupila Pacijentovu tajnu iste autorice, Nemirne kosti su obećavale puno te su prve došle na red. I toliko su me oduševile da sam na Panonskom festivalu knjige kupila i preostala dva romana iste autorice – Sluškinjin dnevnik i Ispod đavoljeg mosta.
Roman Nemirne kosti vraća nas u davne sedamdesete, što je vrlo važno uzeti u obzir pri čitanju romana. Nedostatak znanstvenog pokrića pri otkrivanju dokaza, rasna podijeljenost u Americi.. sve to ima svoju ulogu u nestanku dvoje adolescenata čijim se nestankom bavi Jane Munro iz Odjela za neriješena umorstva. Naime, nakon nestanka njezinog supruga, trudna detektivka sa razvijenim posttraumatskim stresnim poremećajem degradirana je, takoreći, u taj Odjel. No ni ne sluti kako će već njen prvi slučaj biti toliko zamršen i intrigantan, a još uz to i popraćen medijskom pažnjom.
Autorica nas kroz radnju vodi kroz nekoliko različitih kuteva gledišta – svakog od prijatelja iz grupe Šestorka iz Shoreviewa, inspektorice Munro, obitelji nestale djevojke te slavne novinarke koja žudi za dobrom pričom. Tako retrospektivno čitamo o sjećanjima njezinih prijatelja, ali i o sadašnjim metodama utvrđivanja DNK i kada je tijelo već mumificirano. Autorica je to vješto ispreplela, radnja je dinamična i mami na okretanje stranica kako bismo dalje saznali što se događalo.
Iako je velik broj likova, nije ih teško zapamtiti jer je svatko od njih imao ulogu, odnosno eventualni motiv ubojstva, zbog čega u ovom romanu nema “crnih” i “bijelih”, niti dobrih i loših, neki likovi koji nam se čine lošima u sebi kriju dobru srž i obrnuto. Kao što možete zaključiti, mnogo je obrata i neočekivanih situacija, a sam kraj je meni osobno bio pravo iznenađenje.
Iako sam pročitala neke komentare kako je ovaj autoričin roman nešto sporiji od prethodnika, meni je bio apsolutno napet i zanimljiv, a mogu tek misliti što onda očekivati od ostalih romana! Od mene zaista imate velike preporuke!