Podloga ove slike:
Prije par dana ulijećem u knjižnicu prije nego mi “zbriše” tramvaj i maltene s vrata govorim knjižničaru:
“Dobar dan, vidjela sam da ste dobili Smrtni ishod atletskih povreda, je li slobodna?”
Knjižničar *kucka po računalu*: “Da, je, je, ona nam je stvarno nova, samo trenutak”
2 minute (nekom prekratke, nekom tko žuri na tramvaj kao vječnost) kasnije: Wow, kakav naslov. To je roman?
Ja: “Tako je, Milica Vučković autor.”
Knjižničar: “Moram priznati da ste me malo zatekli, mislio sam da tražite stručnu literaturu o trčanju.”
Dva dana poslije, stavila sam ju ispred svih nepročitanih knjiga te sam ju pročitala u nešto više od tri sata. Nisam ju mogla ispustiti iz ruke.
Protagonistica Eva zapela je u toksičnom odnosu s muškarcem savršene vanjštine. Koji je stalno njoj na nos nabijao da je bitna ona unutrašnja ljepota. Da joj putovanja ne trebaju, jer je važno putovati unutar sebe. Koji ju je izolirao od njezine obitelji. Eva se nije sjećala kada je zadnji put okrenula sestrin broj. I na kraju je knjiga završila uistinu tragično. Nije kraj kakav vjerojatno očekujete, ali je jako tragičan.
– Meni se to ne može dogoditi, sigurno je trčala za novcem . – Sve žene u komentarima na vijestima o nasilju nad ženama.
Super. Neka je tako. Neka se niti jednoj ženi nikada ne dogodi. Nije modrica ono što najviše boli. Ali budimo svjesni da je to tu. Da postoji i fizičko, ali i emocionalno nasilje. Da se možda neće dogoditi nama, ali se može dogoditi našoj kćeri.
I sama sam rođena na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. I uvijek se toga sjetim. I uvijek to spomenem. I pomislim na sve one žene zbog kojih sam se barem jednom u zadnje vrijeme zabrinula. A za koje znam da će reći da je sve idealno, ako ih i pitam.
Žene, budite blage prema ženama, ne znate što svaka od njih doživljava između svoja četiri zida. Muškarci, čuvajte žene.
Od mene ocjena 10/10 i velika preporuka svima. I onima koji misle da se to njima ne može dogoditi.