I evo došli smo do kraja prvog niza knjiga moga djetinjstva čime i službeno zaključujem božićno – zimsku tematiku na bookstagram slikama 
Zadnji, ali ne i najmanje važan u ovoj seriji se pronašao Miro Gavran, točnije dva njegova romana Zaljubljen do ušiju i Svašta u mojoj glavi. To su samo dva u nizu od mnoštva Gavranovih romana koji su me zaljubili u čitanje.
Ne znam jeste li i vi kao i ja bili ovisnici o kvizovima u mlađoj dobi, ali kviz koji nam autor nudi na kraju romana Zaljubljen do ušiju da saznamo jesmo li i mi zaljubljeni kao Mario, protagonist ovog djela, me posve oborio s nogu.
U njemu se mladi Mario seli iz Nove Gradiške u Zagreb, i iako je mislio da je poput svog oca “cijepljen od ljubavi”, zaljubljuje se u Lanu kao što se i njegov otac zaljubio u njegovu majku. Mario, osim što je zaljubljen do ušiju, utječe i na česte svađe svojih roditelja te utječe na njihovu konačnu pomirbu zbog čega ovaj roman dobiva još jednu dodatnu dimenziju i nije običan dječji ljubavni roman.
Drugo djelo, naizgled slične ljubavne tematike, govori o malenom Slavoncu Zvonimiru koji piše memoare kako bi se od njih obogatio i djevojčici Dubravki platio liječenje. Naime, on je u nju zaljubljen, a ona je imala srčanu manu. Iako mu misija sa obogaćivanjem nije uspjela, ipak je uspio osvojiti Dubravkino srce te mu je ona postala djevojka. Posebnost je ovog romana jer mu je radnja smještena u izmišljeno malo slavonsko selo u 60im godinama dvadesetog stoljeća. I koliko god se to na prvu činilo primitivno i nezanimljivo, autor ipak vjerno prikazuje način života na selu. Također, događaje poput preljuba i suicida, devetogodišnji Zvonimir ne doživljava kao tragediju pa ih takvima i ne opisuje. Osim prve ljubavi i obiteljskih odnosa (koji su me posebno dojmili jer se Zvonimirova sestrična zvala Mirna 
), prikazuje se život u Jugoslaviji te profili različitih ljudi koje i sami svakodnevno susrećemo (pijanac Andrija, čika Stanko itd.)
Voljeli ih ili ne, vjerujem da se svi možemo složiti da su Gavranovi romani klasik hrvatske dječje književnosti. I veselim se što i danas nisu zaboravljeni te se čitaju među mladim generacijama.