Evo i druge knjige ponedjeljkom koja u meni budi nostalgiju za nekim… ispunjenijim vremenima. Veseli je svijet knjiga dječje poezije koju, moram priznati, ne sjećam se da sam ikad vidjela na društvenim mrežama. To je starija knjiga koju sam ja naslijedila od svojih sestara. I malo je reći da sam ju obožavala, pogotovo pjesmicu o otpaloj peti. Budući da sam vam prošli ponedjeljak prikazala brojeve u slikovnicama pod kojima su one bile zadužene u mojoj kućnoj knjižnici, evo i kartica. Kartice sam, što možete i vidjeti iz priloženog, izrađivala sama. Onda je slijedilo nagovaranje svih odreda članova obitelji da posjete moju knjižnicu. Kako je lijepo bilo sanjati Ne znam sjeća…