Završila sam i Povratak u kafić.
Bila sam jako skeptična nakon prve knjige, ali pošto sam obje bila posudila isti dan u knjižnici, dala sam joj priliku. I nisam požalila!
Iskreno mi je teško reći što mi je toliko bolje bilo u odnosu na Kafić na kraju svijeta, ali nešto jest jer vam ipak sada ovo pišem 
Bolje sam se mogla suživjeti sa likovima, pogotovo Jessicom koja sada dolazi u Cafe zašto, a John se nalazi “s one strane stola”.
Mislim da Jessice može biti glas većine modernih žena koje osjećaju pritisak da “trebaju” ili “moraju” biti što bolje kako bi bile u rangu muškaraca. I John mi je u ovoj knjizi nekako bliskiji, svidjele su mi se neke njegove misli.
Ono što mi se nije svidjelo je spora, gotovo nikakva radnja. Smatram da se nastavak bolje mogao uobličiti pod naslovom par pravila za život (znam da je i izdao on kasnije nešto u tom stilu) sa konkretnim primjerima. Ovo je baš bio pokušaj neke fantastike ili čega da se eto kafić premješta, pitanja izmjenjuju, i iako shvaćam simboliku nekako su mi nepotrebni elementi.
Sve u svemu, dala sam joj na Goodreadsu iako mi je objektivno više naginjala 4, ako ne i 3,5. No, pošto sam se ipak uspjela emotivno povezati, mislim da je ogroman napredak u odnosu na prošlu knjigu kojoj sam dala 4
pa je zato i ocjena takva.
Osvrt na Kafić na kraju svijeta možete pronaći među recenzijama.