Carrie je White neuklopljena tinejdžerica koja je oduvijek bila na meti svojih vršnjaka. Pomoć ne nalazi ni u svome obiteljskom okruženju – naime, otac joj je poginuo te sada živi s majkom koja je ekstremni religijski fanatik. Osim što ju zatvara u izbu i tjera na molitvu i pokajanje zbog prirodnih i fizioloških stvari, Margaret White svoju kćer Carrie zlostavlja na više razina. Sve eskalira jednim događajem u Srednjoj školi Ewan koji će zauvijek promijeniti živote sviju u njezinoj okolini, ali i potaknuti niz reakcija, novih događaja i u konačnici pitanja – tko je Carrie White i kakve to ona moći posjeduje?
Iako sam ranije čitala djela Stephena Kinga Groblje kućnih ljubimaca i Gospodin Mercedes, u novu sam godinu odlučila ući čitanjem Kingova prvijenca Carrie.
Moram priznati, izbor je bio odličan. Na svega 160ak stranica Stephen nas je King uvukao u vrtlog nadnaravnog, koristeći mogućnost telekineze kao lajtmotiv. Iako me na trenutke “naljutila” analogija nasljeđivanja telekineze i hemofilije koja mi se učinila netočnom (profesionalna deformacija), nisam se udubljivala u daljnje proučavanje genetike, nego sam brzo okretala stranice u želji da saznam što se dalje događalo.
Pisan u formi bez poglavlja, roman sadrži prijelaze iz perspektive Carrie u perspektive drugih ljudi u njezinoj okolini. Dodatan plus su isječci iz romana, svjedočanstava pred Povjerenstvom za slučaj White, policijskih ispitivanja i svega što je upotpunjavalo osobnost i djelo Carrie White. Carrie je White tako okarakterizirana do najsitnijih detalja, što je majstorski odrađeno i uklopljeno u svakodnevne događaje, bez puno okolišanja i opisa. Ni drugi likovi za njom ne zaostaju te sam, čitajući roman, vrlo lako druge aktere polarizirala na one koje bih voljela imati na svojoj strani, i one koje ne.
Iako ovdje ekstremno naglašeno, ispreplitanje tematike vršnjačkog nasilja i religijskog fanatizma, šalje nam jasnu poruku i za današnje vrijeme iako će Carrie ove godine navršiti pedeset godina. Naravno, u svijetu izvan horor romana posljedice istih neće dosegnuti ovakve i slične razmjere, ali fanatizam i nasilje ostavljaju trajne posljedice na pojedinca, posebice na mladu osobu u formativnim godinama. Također, osim nasilja usmjerenog na Carrie White, King je zagrebao i u toksične partnerske odnose, suovisnost i ponižavanje u istim.
Istraživajući internet, saznala sam kako sam King u početku nije bio zadovoljan napisanim te je rukopis Carrie bacio u smeće iz kojeg ga je spasila Kingova supruga. Budući da nisam čitala mnoštvo njegovih kasnijih romana, Carrie ne mogu analizirati u odnosu na druge romane. No, upravo zbog relativno jednostavne, a fluidne priče, svakako bih je preporučila svim početnicima u Kingovom stvaralaštvu, ali i svima ostalima koje je možda nekim čudom uspjela zaobići.