Svaka mala stvar je nastavak romana Prava stvar iz serijala Šetnica srca. U tom serijalu pratimo likove iz primorskog gradića Hartwella, čija je Bailey Hartwell jedna od potomaka. Dok smo u Pravoj stvari čitali o zatvorskoj liječnici Jessici i njezinom dečku Cooperu, svaka mala stvar započinje nevjerom Baileyinog dugogodišnjeg dečka. No, osoba koja u njoj izaziva pravi nemir je uspješni vlasnik hotela Vaughn Tremaine. Legenda kaže da ljubavi koje nastanu na šetnici, zauvijek traju. Hoće li Bailey to i dokazati?
Moram odmah u početku priznati da sam nakon Prave stvari imala zaista velika očekivanja od njezina nastavka. No, očekivanja u velikoj mjeri nisu ispunjena.
Pravu sam stvar pročitala u svega nekoliko sati, njezina me radnja vukla da okrećem stranicu za stranicom. I Svaku malu stvar sam brzo pročitala, ali više zbog njezine jednostavnosti (prema mome mišljenju), nego zbog prezanimljive radnje.
Kao što sam rekla, roman je pisan vrlo jednostavno, gotovo kao “chick lit” i stalno sam očekivala neku pozadinsku priču, ono “nešto” što će mi opravdati tih tristotinjak stranica. Ali na to nisam naišla tijekom cijelog čitanja. Prednost romana je bila ta što nas autorica podsjeća na događaje iz prethodnog dijela pa se ne morate brinuti ako ste, kao ja, Pravu stvar čitali davno ranije.
Iako to u osnovici jesu ljubavni romani, i to ne tinejdžerski, bilo je za očekivati da će se u njemu naći opisi intimnih odnosa. No, oni su po meni bili previše “cringe”, doslovce ne znam koju bih drugu riječ izabrala da bih to opisala. I to se protezalo kroz cijelu knjigu.
Ti opisi sami po sebi i nisu predstavljali nešto nužno loše. No, imala sam dojam da je autorica njima popunjavala i prikrivala nedostatak sadržaja i radnje.
Bailey mi je u Pravoj stvari bila prikazana kao odličan lik, iskrena, otvorena, temperamentna i očekivala sam ovakav rasplet njezine veze. Ono što me osobno jako naživciralo u vezi njezina lika u ovom nastavku je odnos prema liku s kojim se “sprijateljila” na sredini romana. Iako mu je otvoreno rekla da njezino srce pripada drugome, a znala je što on osjeća, nastavila se viđati s njime. O konkretnijim postupcima neću, da vam ne pokvarim radnju, ali bih ju voljela prokomentirati s nekime tko ne već čitao knjigu.
Sam njen toplo-hladni odnos s Vaughnom koji se protezao na tristo stranica i ekspresni završetak na posljednjih trideset meni djeluje kao iznimno toksičan odnos i zaista ne mogu to romantizirati i proglašavati slatkim.
U prijevodu sam našla i mnoštvo tipfelera, krivog numeriranja poglavlja i slično, što je bila točka na i neispunjenim očekivanjima. Ne mogu toliko reći da je roman loš, koliko je “isprazniji” u odnosu na svog prethodnika.
Na Goodreadsu sam mu dala 4 zvjezdice iako mi je objektivno zaslužio 3. Roman je odličan za opustiti mozak, eventualno razbiti čitalačku blokadu i saznati kako je tekao život u Hartwellu. No, nije nekakvo vrhunsko djelo koje bih svakom preporučila. Stoga ocjena 7,5/10.