Bartul Vlahović – Skriveni u tišinama

Nakon dvadeset i pet godina Anja je Jukić napustila žensku kaznionicu u Požegi, a svega nekoliko dana nakon povratka u rodni kraj pronađena je mrtva na dnu bunara pored groblja u Ugljanama. Davne 1999. godine kada je počinila zločin svoju je obranu temeljila na šutnji, a svoju je tajnu ponijela sa sobom u grob…

Roman Skriveni u tišinama kupila sam prije par mjeseci, nakon jedne noćne smjene kada me put naveo u knjižaru. Ponekad nakon takvih impulzivnih kupnji zažalim, ali ovoga puta definitivno nisam! Uz standardnu kupnju romana domaćih autora koje od ranije čitam, pod ruku sam stavila i ovaj prvijenac Bartula Vlahovića. A kad sam došla na blagajnu, prodavačica mi je rekla “O, Vlahović? Super izbor. On. On i Miro Morović.” Bila sam preumorna za neke dulje razgovore pa sam se kratko složila da vjerujem da će roman biti odličan i otišla kući. Vrlo brzo roman je iz velike znatiželje došao na red, a ja bih najradije otišla do te prodavačice i rekla da je bila u pravu.

Roman započinje in medias res, odnosno već na samom početku pronađeno je truplo u bunaru. Na mjesto događaja stiže inspektorski par splitske policije – Irena Vidović i Marko Novak. Međutim, inspektora Novaka to je ubojstvo podsjetilo na dva ubojstva od prošloga ljeta. Vrlo brzo inspektori dolaze do imena žrtve – Anja Jukić. Tu započinje detaljna istraga koja se zasnivala na brojnim policijskim ispitivanjima i tragovima. Ono što mi se svidjelo je vremenski tijek romana. Naime, cijela se radnja odvija u tjedan dana, a poglavlja su označena danima i satima. Kao u seriji, možemo precizno iz sata u sat pratiti tijek istrage. Takav način pripovijedanja održavao mi je pažnju tijekom čitanja te stvarao potrebnu napetost pa su se stranice okretale jedna za drugom, a svako je novo poglavlje donosilo pitanje što će se dalje događati.

O samoj Anji Jukić inspektori, a ni glavni svjedok ne znaju puno. Bilo bi čudno da se i zna obzirom da je Anja posljednjih dvadeset i pet godina života provela u zatvoru te da ni njezina rođena sestra izbjegava s policijom pričati o njoj. Inspektorica Irena Vidović uz kolegu Novaka prva je na mjestu nesreće, a okarakterizirana je kao racionalna, jednostavna i direktna žena. Marko Novak nedavno je na poslu ozlijeđeni inspektor koji se vrlo brzo nakon nesreće vratio na posao, a njegov je kolektiv zabrinut za psihološki aspekt ozljede. Možete zaključiti da su likovi složeni, ali vrlo realistično okarakterizirani. Posebnu dubinu autor im je dao problemima poput ovrha, ljubavnih zavrzlama i drugih detalja iz privatnog života čime ih on prikazuje kao ljude od krvi i mesa. Osobno volim takve romane u kojima inspektori nisu tek osobe koje istražuju kazneno djelo, već imaju svoje mane i vrline, a posebice ako ne vole birokraciju i hijerarhijske prepreke. Također ljudi koji su ovdje uglavnom u ulogama svjedoka poput Anjine cimerice iz zatvora pa, primjerice, roditelja prošlogodišnje žrtve iz Dalmatinske zagore preslikavaju mentalitet ljudi iz različitih krajeva Lijepe naše, a posebno mi se sviđa kako je autor prilagodio dijalektalni govor svakome od njih.

U radnji se autor služio brojnim detaljima koji su na vrlo slikovit način dočaravali atmosferu pojedinih trenutaka, primjerice već spomenutu staricu iz Dalmatinske zagore koja dok govori o svojoj kćeri čvršće stisne krunicu. U daljnjem se tijeku romana radnja komplicira pojavom novih žrtava, javljaju se neki novi svjedoci i pronalaze novi dokazi.. Sve to dodaje određenu napetost radnji, ali unatoč povremenim obratima, autor nas veći dio romana drži u neizvjesnosti. Međutim, u posljednjih sto stranica napetost doseže apsolutni vrhunac i roman više nisam mogla ispustiti iz ruku. Cijelo vrijeme, uz poglavlja iz sadašnjosti, autor nam povremeno ubacuje poglavlja iz ubojičine prošlosti, prikazuje nam potencijalne motive, ali nam ne daje naslutiti o kome se radi.

Ovaj je roman vrlo složen i slojevit i koliko god likovi i događaji bili slikovito opisani, zahtijeva punu pažnju ukoliko se želite do kraja uživjeti u radnju. Osim samih ubojstava i potraga za ubojicom, otvara brojne teme disfunkcionalnih odnosa i obitelji, mentalnog zdravlja Također, iako je roman prvijenac osjeti se autorovo prethodno iskustvo u književnosti jer se radnje isprepliću na vrlo vješt i zanimljiv način. Ono što je meni također poseban plus (a i profesionalna deformacija, možda) je što o čemu god bila riječ, autor korisni stručni rječnik (npr. respiracijska insuficijencija, što je valjda prvi puta da sam pročitala u nekom romanu) što pokazuje svestranost i informiranost o temama o kojima piše.

Od mene za ovaj roman imate samo preporuke i nadam se kako autor neće stati na ovome!