Nina je Hadley najmlađa sestra četvorice braće koji su prema njoj postavljeni iznimno zaštitnički. Zato, nakon što njezin poslodavac odluči napraviti pauzu od nekoliko tjedana, ona odlazi u Pariz kako bi sebi i drugima dokazala kako je samostalna. Tamo treba pomagati prijatelju svojeg brata Nicka koji inače vodi lanac restorana, no sada je doživio nezgodu koja ga je više-manje prikovala za krevet. Ono što Nini ne ide u prilog jest činjenica da je upravo Sebastian njezina neprežaljena ljubav iz djetinjstva…
U uzbudljivo putovanje u Pariz trebala me odvesti Julie Caplin, baš kako smo već proputovale Island, Tokio, pa čak i hrvatsku obalu.. No, moram priznati da sam Pariza dobila vrlo malo. Znate, onog Pariza sa beretkama, visokom modom.. onog Pariza koji sam i sama doživjela totalno suprotno prije mnogo godina..:) Ali, dobila sam nešto posve neočekivano i predobro!
Glavnina se romana odvija upravo u slastičarnici koja je od zapuštenog mjesta pred zatvaranje postalo prava bajka zahvaljujući Nini i njezinoj ekipi koja se spontano okupila oko nje. Uzgred rečeno, bili su baš zanimljiva ekipa i htjela sam im se pridružiti tijekom cijelog čitanja romana. Valjda sam zato i pročitala prvu večer preko 250 stranica, a ostatak u jedno jutro 😄
Radnja nije pretjerano slojevita, onako je “za plažu” reklo bi se. Opuštajuća, prožeta s puno, puno eklera i makaronsa. Uz dašak romanse, prava poslastica za nas čitatelje.
Iako to možda očekujete od ovakvih romana, vjerujte da romansa nikako nije u središtu priče. U središtu je Nina koja je u Pariz došla po samostalnost, a definitivno dobila mnogo više.
Iako mi je u početku bila simpatična, Nina me pomalo živcirala svojom neodlučnošću i iskreno sam navijala za neke druge postupke. Također je pokazala određenu dozu razmaženosti zbog čega mi se totalno svidio Sebastian koji joj je, možda na malo pregrub način to dao do znanja. I svi ostali likovi su simboli nečega, jedan umirovljeni vojnik, jedan bračni par (obojima drugi brak, odbačenost od djece i rodbine), jedna studentica koja vječno odgađa eseje, jedna stara Parižanka koja je cijeloj radnji dodala poseban štih. Nespretni konobar Marcelo me na prvu živcirao, ali upoznajući njegovu priču, promjenila sam mišljenje.
Iako vam se na prvu može učiniti kako je uključeno previše likova, vjerujte da svi zajedno čine jednu skladnu cjelinu koja će vam uljepšati ovaj dan, tjedan ili mjesec.
Kraj je, naravno, malo klišej… Ali moram priznati da me oduševio. Samo sam vikala “ajme, ja biiiih..” pa malo “ajme cringe”, ali sve u svemu simpatično, caplinovski odrađeno. Od mene 9/10.