Epska završnica vrlo popularnog serijala Sedam sestara obilježila je moj početak travnja. Nakon što sam zatvorila i posljednju stranicu sedmog romana koji nam je donio priču o Sestri koja nedostaje – Meropi, trebalo mi je dugo vremena da se odvažim na pothvat čitanja ovog romana. Ne iz razloga što osmi roman broji gotovo sedam stotina stranica, već jer sam znala da on predstavlja kraj jedne moje osobne ere. Ere odlazaka u knjižnicu odmah po otvaranju kako bih uhvatila slobodan nastavak. Ere u kojoj sam se zainteresirala za mitologiju (pomalo apsurdno pošto sam pohađala klasičnu gimnaziju gdje se mitologiji daje mnogo na važnosti – no, u knjigama nema apsurda!). Obzirom na iznimnu popularnost ovog serijala, mišljenja sam kako ga nije potrebno puno predstavljati, a pisala sam o njemu u ranijim objavama. No, za one koji možda ipak nisu čuli – radi se o serijalu u kojem svaki roman donosi priču o jednoj djevojci koje su posve različite. No, svaka od tih djevojaka ima nešto zajedničko – posvojio ih je tajanstveni Pa Salt koji im na kraju svoga života ostavlja armilarnu sferu u kojoj su ugravirani meridijani koji ih vode do mjesta njihova rođenja, ali i osobno pismo. Tako sve djevojke kreću na put za vlastitom prošlosti pa nas serijal vodi u Brazil, Norvešku, Australiju, Englesku, Ameriku.. ali i u potragu za Meropom – Merry – sestrom koja nedostaje.
Atlas: Priča o Pa Saltu donosi nam sve tajne serijala o kojima smo nagađali čitajući brojne stranice. On započinje godinu dana poslije, nakon što je armilarna sfera osvanula u dvorištu njihove vile u Ženevi. Sestre, sada u nešto proširenom sastavu, se okupljaju kako bi odale čast Pa Saltu na jahti Titan koju im je Pa Salt dao u nasljeđe. No, u ruke im dospijeva kopija dnevnika koji je od ranog djetinjstva vodio Pa Salt te saznajemo njegovu povijest i kako je došao do samih sestara. Kako vam ne bih pokvarila užitak čitanja, neću vam pričati Pa Saltovu priču, no vjerujte mi kako će kockice sjesti na svoje mjesto i kako će vam brojne stvari biti jasnije. Mene je Pa – Saltova priča uistinu dirnula, iako se radi o fikciji i neke su stvari apsolutno nemoguće i za zamisliti, ali nam šalje iznimnu poruku o ljubavi prema drugima. Također, kroz stranice dnevnika upoznat ćete i jedinu Pa – Saltovu životnu ljubav. Isječci iz dnevnika isprepliću se sa događajima na Titanu te nakon što sam “probavila” pojedine dijelove dnevnika imala sam mogućnost pročitati što sestre misle o tome. Pun pogodak!
Iako moram priznati kako su neke stvari nevjerojatne, primjerice kako sestre koje su u trenutku otkrića već u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama nikad nisu svog posvojitelja pitale za njegovo pravo ime već su ga jednostavno zvale Pa – Salt, ipak smatram kako je u ovom serijalu bitna poruka, a Pa-Salt se mogao zvati Marko ili Brian – posve manje bitno. Uostalom, pseudonim dobročinitelja daje na bajkovitosti cijelog serijala, a i mi odrasli smijemo vjerovati u bajke, zar ne?
Kao završna misao o ovom serijalu (ali ne i posljednja jer ću o njemu još puno govoriti i pisati, a vi – nadam se- čitati) želim istaknuti kako mi je otvorio oči po pitanju ljepote svijeta u kojem živimo. Lucinda je Riley, zajedno sa sinom Harryjem (koji je završio posljednji roman nakon majčine smrti i hvala mu!), ovim serijalom ukazala na najljepše, ali i najtužnije; najskrivenije, ali i najpoznatije kutke svijeta. Upoznala nas je sa različitim kulturama i narodima, religijama i vjerovanjima. A sve to kroz povijest i sadašnjost. Upravo iz tog razloga, opravdan je book-marker koji sam odabrala prilikom čitanja ovog romana, a na kojem je ugraviran citat: “We travel not to escape life, but for life not to escape us.”