Pavao Pavličić – Tužni bogataš

Ivo je Remetin dobro poznato ime Pavličićevih krimi romana. Novinar je to crne kronike, koji se uvijek nenadano nađe u žiži zagonetnih slučajeva. No, naravno on ne radi sam, već uz pomoć svog prijatelja inspektora Šoštara te osobnog pomoćnika Luke. U ovom se romanu ta osebujna trojka našla u svijetu tajkuna, švercera i policajaca koji su svi redom na različite načine upleteni u slučaj zagonetnog ubojstva na Trešnjevačkom placu (gdje je Remetin kupovao švercane cigarete!). Paralelno s time, nestaje poduzetnik i bogataš, a samo naizgled taj nestanak nema veze s ranijim ubojstvom..

Vjerujem da su, ako ne ptice na grani, barem svi pratitelji ovog mog bloga upoznati s time koliko ja volim opus Pavla Pavličića. Uz Pavla Pavličića sam zavoljela ozbiljnije čitanje, a dan danas on je moj najdraži autor, autor čije knjige kupujem bez razmišljanja. Kako nova izdanja, tako i ovakve antikvarne romane. Jer kad nastupi čitalačka blokada – tu je Pavao Pavličić, barem s jednom novom zgodom Ive Remetina.

Stoga ne čudi kako sam ovaj roman kupila (uz još par njih) na štandu jednog antikvarijata pri Panonskom festivalu knjige, a vrlo brzo ga i pročitala onako kako i inače čitam Pavličićeve romane – u dahu.

Radnja romana započinje Remetinovim nezadovoljstvom radi selidbe na Trešnjevku, a kao i uvijek, uz radnju koja se vrti oko samog zločina, pratimo i Remetinov odnos sa suprugom (koja mu je u svemu velika podrška) te snahom, sinom i unukom. Međutim, upravo na Trešnjevci zadesi ga najnoviji slučaj koji će zaintrigirati njegov britki um. Vrlo brzo nas Pavličić uvodi u radnju koja njega i Luku (a kasnije i Šoštara) vodi u svojevrsno podzemlje, u svijet kriminala. Svojim vještim pisanjem on nam ne daje samo napetu radnju krimića i traganje za ubojicom, već i društvenu kritiku iz pogleda malog, običnog čovjeka kao što je svatko od nas.

O Pavličićevoj vještini nepotrebno je govoriti, kao i obično njegovi romani govore sami za sebe. Mnoštvo obrata, napetost do zadnje stranice, a i neposredna opasnost koja je u nekim trenutcima prijetila našim junacima (a koju u prethodno čitanim romanima nisam toliko zamijetila) držali su me prikovanom za kauč sve dok se priča nije rasplela do kraja. Također detaljnost njegovih opisa (poput opisa dvorišta u koje unosi motiv dječaka koji s kolutom trčkara oko malenog bazena, orah s golemom krošnjom te mlada žena koja čita na ligeštulu) uz arhaičnost (uzmimo u obzir da je treće izdanje izašlo 2004. godine) vodi me u neka vremena kojih se s nostalgijom prisječam te upotpunjuje ionako odlične Pavličićeve romane.

Od mene imate samo preporuke!