Finlay je Donovan samohrana majka dvoje male djece koja za život zarađuje pisanjem (barem se trudi!)
Jednog dana, dok je sa svojom agenticom na ručku razgovarala o tijeku svog najnovijeg romana, žena koja se zatekla pored njih pogrešno shvaća kako je Finlay plaćeni ubojica. Jedna poručica u torbi koja joj nudi pedeset tisuća dolara, okrenut će Donovanin svijet naglavce. Hoće li tim novcem uspjeti namiriti svoje neplaćene račune i dugove prema svome bivšem mužu? Ili će je sve to skupa još više koštati?
Moram priznati kako sam od sreće uskliknula kad sam na Goodreadsu vidjela kako postoje nove zgode Finlay Donovan, točnije kako su jedne već izdane, a da nas sljedeće očekuju početkom sljedeće godine.
Dugo nisam pročitala ovako izvrstan roman! Bit ću iskrena i napisati da se nisam valjala od smijeha, kako sam pročitala u nekim recenzijama, ali mjestimice sam se stvarno dobro nasmijala! Ali, sa svime se ostalim u recenzijama zaista slažem!
Roman je zaista nešto na što nismo navikli, iako je u osnovici triler. Iako se na prvu čini vrlo jednostavan, usudila bih se reći kako je zapravo višeslojan, u smislu da se u pojedinim dijelovima radnje upletu zaista neočekivane osobe ili događaji (primjerice ruski poduzetnici). Sve to daje određenu napetost radnji, a meni onaj poriv da se jedva suzdržavam kako ne bih unaprijed okretala stranice u želji da saznam što će se sljedeće dogoditi.
Likova nije puno, uglavnom se sve vrti oko nekolicine ljudi – Finlay, njezine dadilje Vero, bivšeg muža Stevena te njegove nove zaručnice i agentice za nekretnine Therese. U pojedinim se dijelovima romana otkrivaju još neki zaista za radnju važni likovi o kojima vam neću govoriti kako ne bih upropastila vaš doživljaj istih tijekom čitanja. Nisam majka te ne znam kako je to kad ti dijete u 8.30 odreže vlastitu kosu škarama. U početku romana taj mi je element izluđene majke djelovao prenaglašen, ali nije bilo naporno za čitati. Ponavljam, nisam majka pa ne znam kako je, ali vjerujem kako se majke i u stvarnom životu suočavaju sa dječjim iskorištavanjem dobre volje njih samih, ali i bivših muževa.
Ono što bih posebno istaknula kod ove autorice je smisao za vrijeme. Naime, ne volim kad čitam neku knjigu pa nakon dvjestotinjak stranica shvatim kako je u knjizi prošao tek jedan dan. U ovom je romanu vrijeme realno prikazano, radnja traje nekoliko tjedana, a s druge strane dan kada je Finlay doživjela taj susret u restoranu je meni, kao i njoj, djelovao kao da je bio prije mnogo godina.
Rasplet me, kao i čitav roman, oduševio. Iako neke stvari nisu ni na koncu jasno decidirane, što je mala zamjerka, ali ne tolika da bi utjecala na kvalitetu romana.
Ubojita Finlay Donovan je zaista pravi page – turner i ako vam treba štivo koje će vas odmoriti, a ujedno držati napetima do kasnih noćnih sati, od mene velika preporuka!
Od mene 10/10 i velika nada da će Mozaik knjiga požuriti s prijevodom sljedeće!