Zuzanin je dah potresni roman koji govori o djetinjstvu i kasnijem životu Zuzane, djeteta bogate židovske obitelji. Njezini su je roditelji dobili vrlo stari, ali imala je predivno djetinjstvo koje je provodila sa svojim prijateljima Hanušem i Janom. No u Europi dolazi do buktinje Drugog svjetskog rata te sklad nestaje. Zuzana od prvog dana proživljava brojna poniženja koja kulminiraju u dva koncentracijska logora u koja je bila odvedena.
Počevši čitati ovaj roman, odmah me zaintrigirao. Naime, rečenice su mu vrlo kratke, nekako bih rekla “odsječne”. Nema puno okolišanja, nema bespotrebnih opisa, nema patetike. Ogoljena, teška priča o djevojci koja je osuđena na patnju zbog svoje etničke pripadnosti. No, rečenice se nižu jedna za drugom i oblikuju vrlo dinamičnu radnju koja je uglavnom podijeljena na djetinjstvo, mladost i zrelu dob. Srce mi se stezalo dok sam čitala pojedine opise, a mjestimice sam doslovno osjećala strah. Autorica koja me majstorski uvukla u ovu radnju kod mene je zaslužila vrlo visoko mjesto te sam odlučila pročitati i drugu njezinu knjigu dostupnu u knjižnici – Nijemci.
Likovi su zaista detaljno okarakterizirani, a za Hanuša i Jana sam imala osjećaj da ih poznajem cijeli život. Posebno me dojmio Zuzanin otac, a ukoliko se odlučite čitati, razumijet ćete i zašto. Od srca sam navijala za Zuzaninu sretnu budućnost i u konačnici relativno sretan kraj romana, ali to nažalost nisam doživjela. Naime, Zuzanine traume stvorile su neke obrasce ponašanja kojima je ona iz dana u dan tonula sve dublje. Ali, upravo je taj snažan i efektan kraj ono što je potvrdilo izvanrednost ovoga djela. Jedina zamjerka koju sam pronašla u ovom romanu je pomalo bizaran način na koji su pojedini likovi skončali, odnosno završili život. No, to ostavljam da otkrijete sami..
P.s. Ako volite knjige o Drugom svjetskom ratu, a želite nešto drugačije, recimo radnju koja se odvija u češkom logoru Terezin, preporučujem vam knjigu Sjene vječne ljubavi. Ja sam ju čitala prije nekoliko mjeseci, a recenziju možete pronaći ovdje.