Ukoliko se još niste upoznali sa serijalom Sedam sestara, možda je baš sada pravo vrijeme za to! Uskoro nam stiže završna, osma, knjiga koja će nam otkriti tajnu o Pa Saltu, a moj je cilj do tada pročitati svih sedam knjiga. Plan mi ide od ruke jer sam, upravo danas vrativši u knjižnicu Mjesečevu sestru, uspjela podići Sunčevu i Tajanstvenu.
Za one koji se još nisu upoznali sa ovim, po meni, izvanrednim serijalom slijedi kratak opis. Pa je Salt bogati samac koji je posvojio šest sestara iz različitih krajeva svijeta. Sedmu nikada nije doveo u njihov raskošan dom na ženevskom jezeru. Njihov je dom, Atlantida, još jedna od poveznica sestara D`Apliese sa grčkom mitologijom. Serijal je prepun simbolike, ali ukoliko niste fan fantastike i sličnih stvari, nemojte se ustručavati posuditi barem prvu knjigu u knjižnici (iako ih je kod nas u Osijeku ponekad prava lutrija uhvatiti). Nakon njegove smrti, djevojke se sastaju u svom domu te u Pa Saltovom vrtu pronalaze amilarnu sferu koja krije citat za svaku od sestara, kao i koordinate koje će ih odvesti do njihove biološke obitelji.
Maja, Ally, Star, CeCe, Tiggy.. sve su one do petog nastavka dale svoj udio u čaroliji ove priče. Ono što je mene osvojilo su detalji kojima se priča isprepliće u različitim nastavcima. Svakako bih vam preporučila da, ako je ikako moguće, nastavke čitate po redu, iako ih je svakako moguće čitati i nasumičnim redoslijedom.
No, da sada pređemo na Mjesečevu sestru.
Sestra Tajgeta, iliti Tiggy, dvadesetšestogodišnjakinja je koju sestre od milja često zovu snježnom pahuljicom. Ona je završila studij zaštite o životinjama, te nakon umirovljenja njezine prijašnje poslodavke, počinje raditi na imanju Kinnaird. Imanje je Kinnaird nasljedstvo britanskog liječnika, a nalazi se u škotskom Visočju. Daleko od civilizacije, Tiggy upoznaje starog Ciganina Chillyja s kojim se svakodnevno zbližava, a prijateljstvo je s njim odvodi na putovanje života…
“Mi smo gitanos. Život nam je vječna potraga i nikad ne mirujemo, znaš to.”
Putujući sa Tiggy u Španjolsku, putujemo i u njezinu prošlost, među stare gitanos koji su se rađali i umirali u špiljama Sacromontea. Upoznajemo Luciju vrsnu plesačicu flamenca koja je, svojevremeno, osvajala cijeli svijet. O tome kako je Tiggy povezana s tom zajednicom španjolskih gitanos, odnosno Cigana, te o odnosu gitanos i payos čitamo u mnoštvu poglavlja koji se isprepliću sa njezinom sadašnjosti, odnosno 2008. godinom u Škotskoj, Španjolskoj, Švicarskoj.. Sadašnjost, vjerujte mi na riječ, nije ništa manje uzbudljiva od prošlosti njezine biološke obitelji.
Iako će vas možda uplašiti broj stranica (oko 620), ja sam knjigu “progutala” u dva čitanja. Iako sam ja sad već ogromni fan Lucinde Riley, kako ovog serijala, tako i romana izvan serijala, teško mi je ostati objektivna i pisati o njenom stvaralaštvu.
Od mene imate zaista veliku preporuku, kako za ovaj serijal, tako i za ovaj roman.