Prvi je svjetski rat, i mlada Emily Bryce pridružuje se Ženskoj kopnenoj vosci kako bi dala doprinos svojoj zemlji. No, uskoro gubi svog voljenog zaručnika, a u njezinom trbuhu raste njihovo dijete.
Tako rad na poljima postaje sve teži, a dolazi i zima kada će Ženska kopnena vojska biti raspuštena. Kući se ne može vratiti, i ne preostaje joj mnogo nego posvetiti se radu, konkretno uređivanju ljekovitog vrta i u njemu pronaći nadu.. Nadu u konačnu pobjedu.
Prvi moj susret s Rhys Bowen prošao je da ga bolje nisam mogla zamisliti. Čim sam ovaj roman uzela u ruke i pročitala sinopsis, pomislila sam kako će ovo biti ljubav na prvi pogled. I, nisam pogriješila. Vrt me je pobjede prikovao za naslonjač i šalicu kave te sam ga pročitala gotovo u dahu. Neprestano sam imala želju okretati unaprijed stranice kako bih napokon otkrila je li Emily pronašla svoju sreću. No, krenimo redom…
Prva stvar koju bih istaknula je savršen prijevod koji potpisuje Vesna Valenčić. Rečenice su zaista jako skladne i lake za čitanje da sam baš guštala svakim novim paragrafom, i svakim novim poglavljem.
Radnja je romana smještena u vrijeme Prvog svjetskog rata, čime Vrt pobjede već privlači pažnju, udaljujući se tako od već pomalo stereotipnih romana u čijem su središtu događaji vezani uz Drugi svjetski rat.
Samo djelo krije ljubavnu priču, ali ne bih se usudila nazvati ovaj roman još jednim u nizu ljubića. Prije svega jer je to knjiga o ratu, o kršenju društvenih normi, tajnama i prijateljstvima. Snažan lik Emily oko sebe je privukao ljude različita staleža, dobi i zanimanja, a svi su oni našli svoju ulogu u njezinu mladom životu. Pojedinim “prolaznim likovima”, primjerice preostalim članicama Ženske kopnene vojske (osim Daisy i Alice koje su postale njezine prijateljice) voljela bih da je autorica dala malo više prostora. No, s druge strane, tada bi se roman možda bespotrebno razvukao na mnoštvo stranica, a to ne bi bilo potrebno.
Rhys Bowen ovim je romanom zaista pokazala beznađe rata u obliku brojnih poginulih supruga i sinova, no nevjerojatnim raspletom i završetkom utjelovila je nadu koja nakon takvih vremena može zaživjeti u onima koji su preostali. Također, sam koncept Ženske kopnene vojske savršeno je ukomponiran te nam pokazuje početke ženskih radničkih prava u Engleskoj (što možemo vidjeti i u liku Clarisse, heroine medicinske sestre, koja je gospođi Bryce ukazala kako se mnoštvo muškaraca neće vratiti svojim domovima te da će žene zauzimati njihova radna mjesta) čineći ovaj roman zaista vrijednim djelom povijesne fikcije.
Zamjerki nemam, samo iskrenu i toplu preporuku za ovaj roman.