“Dogodi se da me prošlost ščepa kad me sadašnjost povrijedi.”
Kao što već znate, kad čitam autobiografije, za knjige ne dajem ocjene. Ne mogu reći radnja njegova života bila je za jedan ili pet. Stoga u tim slučajevima biram osvrt i osobni doživljaj knjige.
Jači od mržnje je knjiga u kojoj se krije život Tima Guenarda. Odmah ću vam reći da je početak po meni bio prilično surov. U smislu vulgarnih riječi, bolnih (ali realističnih) opisa situacija iz Timova života i slično. U uvodnoj napomeni Tim govori kako je on samo proživio ono što piše i da ovo nije roman.
Timu je nos slomljen 27 puta. Boks mu je uzrokovao 23 prijeloma, dok mu je otac slomio nos 4 puta. Osim agresije oca, Tima je uvelike ranio i majčin odlazak. Nakon više od dvije godine provedene u bolnici, njegov se život nastavlja u domovima, udomiteljskim obiteljima pa sve do ulice. Neki su ga udomitelji “prihvaćali’ samo zbog udomiteljske naknade, a spavao je u štali. Svega mu je jedan udomitelji pružio prijeko potrebnu ljubav. Cijelo mu je djetinjstvo i mladost bila prožeta nasiljem, kako fizičkim, tako i emocionalnim.
Moram biti iskrena i reći da me knjiga nije odmah tako dojmila. Početak je zaista surov, ali u jednom trenutku me ipak iznimno zainteresirala. Do zadnje stranice nadala sam se da će se Tim oporaviti i da će ga jednog dana zaista pronaći ljubav.
Knjigu bih preporučila svima. Iako je surova i bolna, potiče na promišljanje. Moguće je u jedan vikend zarađivati nečiju mjesečnu plaću i živjeti u ništavilu. Moguće je živjeti skromno, a opet imati sve.
Najvažnija je poruka koju sam doživjela ona da se ne moramo bojati rana i trauma koje nosimo iz djetinjstva. One nisu u našem genetskom kodu, i na nama je da prekinemo taj lanac. Bitno je samo pronaći svoju svrhu na ovome svijetu.