Kako sam već ranije recenzirala Crveno pile te Tri petka u travnju, vjerujem da svi koji me prate već neko vrijeme znaju koliko volim domaću književnost, napose Pavla Pavličića.
Nešto stariji od prethodno recenziranih romana, Pasijans nas uvodi u još jedan slučaj koji, osim policije i dobro znanog inspektora Šoštara, riješavaju i urednici Crne kronike jednog zagrebačkog lista – Ivo Remetin i Luka (Lujo Katić). Jednoga dana, tražeći stare brojeve njihova lista, nalaze leš u podrumu svoje redakcije. No, taj je leš zapravo novinar suparničkog lista. Tako postaju i svjedoci jednog zamršenog slučaja, u kojem će se uskoro pojaviti još trupla ubijenih na vrlo sličan način, a sve poprima još veću dimenziju kada se u igru uplete droga i potencijalna trgovina ljudima. Tu su i nezaobilazne Remetinove obiteljske brige koje on često skriva iza svojih akcija pomaganja policiji. Tako, dok on dane provodi po zagrebačkim naseljima tragajući za počiniteljem, njegova supruga svakodnevno otvara pasijans u sobi jedne zagrebačke bolnice.
Moram reći da je ovaj roman nešto složeniji od recenziranih prethodnika, ali po meni i uvelike zanimljiviji. Do samog nam kraja autor nije dao pogoditi tko se krije iza ovih zločina.
Od mene je Pasijans zaslužio čistu desetku i trk u knjižnicu po sljedeću avanturu Ive Remetina. 