Na svega 115 stranica ovog romana opisana je sva opasnost koja prijeti čovjeku koji voli. Ovo nije roman o ljubavi, ovo je roman o onome što ostaje poslije, šutnji, samosažaljenju, posljedicama, proračunima..
U jednom njujorškom baru muškarac u četrdesetima priča svoju priču. Priču koja je uključivala jednu usamljenu mladu ženu, ostavljenu, ranjenu. Priča je uključivala i njegovo bježanje.. Sve dok joj jedne noći, u baru, bogati poslovnjak nije ponudio novac da s njime provede noć.
Iako sam prije početka čitanja planirala napisati detaljnu recenziju, dovršivši zadnji redak romana, uhvatila sam se kako pišem i brišem, ne pronalazim prave riječi za ovo remek djelo.
Gotovo cijeli roman mogla bih prepisati kada bi me netko tražio da izdvojim omiljene citate. Iako se niti sa jednim od dvoje bezimenih koje pratimo u ovom romanu ne mogu u potpunosti poistovjetiti, za neke retke sam imala osjećaj kao da su to moje misli istresene na papir. I te misli ne bi ocrtavale samo mene, već sve one koje svakodnevno promatram, sve one koji su u nekom trenutku bili dio mog života, a vjerojatno i neke koje ću tek upoznati.
Ako očekujete romansu i sretan kraj, razočarat ćete se. Zaljubljeni nas odvode na najegzotičnije mjesto na planetu koje možete zamisliti – unutar ljudskih duša. Ranjenih, povrijeđenih, onih koje od ljubavi, preko rezignacije, dolaze do mržnje. I opet su spremni na sve.
“Moj neuspjeh da je zadržim bio je jednostavno još jedan od neuspjeha koje sam morao doživjeti u borbi protiv tog svijeta i doista nisam trebao očekivati pobjedu.”
Od mene ogromna preporuka!