S obzirom na sam koncept i radnju ove knjige, preskačem klasično prepričavanje srži radnje kao uvertiru u recenziju, no ipak ću vam prije svega dati kratak uvid u istu. Naime, u zbirci pripovjedaka Svi smo dobro isprepliću se svakidašnji događaji iz života ljudi u malome gradu. Autorica je zagrebla pod površinu ljudi koje svaki dan srećemo u kavanama, trgovinama i ulicama hrvatskih (malih) gradova te otkrila tajne koje oni nose.
Prije svega, izrazit ću žaljenje što za ovu zbirku nije čulo više ljudi, što ona nije odjeknula među širom masom. Osobno sam za nju čula zbog zajedničke točke mene i same autorice, a to je isti slavonski gradić iz kojega potječemo.
Upravo je u takav maleni gradić smještena i radnja ove zbirke. Same priče se nadovezuju jedna na drugu, pokazuju nam kako su različite ljudske perspektive te kako naši, naizgled rutinski i beznačajni postupci izgledaju u očima drugih, ali i kakav trag na njima ostavljaju. Također, one bez ustezanja i uljepšavanja govore o nepotizmu, propadanju firmi, gubicima posla, nevjernim supružnicima, ukratko govore o preživljavanju u hrvatskoj svakodnevici. Kritika je to malograđanštine svedene na svega stotinjak stranica, a koje odišu pesimizmom i očajem uslijed ekonomske, ali i moralne krize. Likovi su izvrsno okarakterizirani, realistični, sa svim svojim vrlinama i manama. Tijekom samog čitanja, u meni se množilo mnoštvo emocija, od smijeha do zgražanja.
Ono što je mene osobno oduševilo upravo je način na koji je autorica, koristeći jednostavan, lokalni rječnik nastavljala tu svakodnevicu iz priče u priču i neposredno povezala likove koji naizgled nemaju ništa zajedničkoga. Radnja je takva da te jednostavno mami dalje, da okrećeš stranicu za stranicom pa sam tako i ja ovu zbirku pročitala u svega jedno poslijepodne uz šalicu kave. Od mene imate velike preporuke!