Češki provincijski kirurg Hynek Grabl nekoć je radio u velikom kliničkom centru. No, jedan je incident bio dovoljan da se sruši ono što je godinama gradio. Međutim, on je i dalje vješt i profesionalan kirurg kojem se svi obraćaju za savjet. Ono što najviše pati, zbog njegova novog posla, su njegovi obiteljski odnosi.
“A medicina je bila pravi eksperiment. Uz onu masu koja se prijavila nisam uopće računao na to da bi me mogli primiti. Ali jesu, i začudo išlo mi je.”
No, nisu obiteljski problemi jedino što je mučilo Hyneka. On, naime, nije bio omiljen niti među svojim kolegama liječnicima. Jedina koja je u njega gledala kao u nešto izvanzemaljsko bila je sestra instrumentarka Andrea. Tako da se kroz cijeli roman proteže i njihov toplo-hladni odnos.
Roman mi se zaista svidio, iako se ne slažem s riječima na koricama (i u brojnim recenzijama) da on demistificira jednu od najcjenjenijih profesija. Naime, on prikazuje samo život jednog lika. Jednog moralno upitnog kirurga koji se, možemo čak reći stereotipno, upušta u odnos s medicinskom sestrom. Hynek nije prototip svakoga liječnika, a kamoli odraz cijele liječničke profesije, koliko god u njegovim postupcima bilo istine i sličnosti sa stvarnim životom. Jer i liječnici su ljudi od krvi i mesa, a onaj tko je moralno upitan, bit će takav – bio liječnik ili profesor.
Hynekov lik jest uistinu kompleksan, i na trenutke sam se mogla suživjeti s njime, iako mi se nije svidio jer kad je napravio prvu pogrešku, bio je stava “ionako je sve gotovo” i nastavio tonuti sve do posljednje stranice. Ono što mi se svidjelo jest njegova briga za djecu i trenutci provedeni uz oca u bolničkoj postelji.
“Slušam kako po bolničkom hodniku odzvanjaju moji koraci. Volim taj neobični mir, a i nemir u bolnici noću.”
Unatoč protagonistu romana, Hyneku, sviđa mi se kako je opisan život u bolnici. Uspoređujući ovaj roman s memoarima mladog liječnika “Ovo će boljeti”, zaključila sam kako mi se u “Kirurga” bilo lakše uživjeti. U “Kirurgu”, osim standardnih postupaka i liječnikovog doživljaja istih, dobijemo notu međuljudskih odnosa u bolnici – podbadanja, podmetanja, natjecanja, ulizivanja.. Kako se radnja romana odvija u Češkoj, ona prilično nalikuje mentalitetu nas u Hrvatskoj.
“Kirurg” se vrlo brzo i lako čita, taman kada pomislite da se sve dogodilo i da će nekako kraj doći sto stranica prije samoga kraja, autorica vas razuvjeri. Jedina mala zamjerka je što nikako nije pisan u poglavljima, pa je teško zapamtiti gdje ste stali ako kao ja pamtite, umjesto da obilježite 😅
Inače roman od mene ima veliku preporuku i ocjenu 9,5/10!