Raphael M. Bonelli: Nesavršeni, a sretni

Duže sam vrijeme i čitala knjigu i razmišljala što o njoj napisati. Ako ste očekivali self help s nekakvim wow efektom i potvrdom da imate OCD (OKP) jer slažete knjige po boji, bojim se da ćete se razočarati. Knjiga na neki način je knjiga samopomoći, ali prije svega mislim da će dosta ljudi, čitajući ju, shvatiti da oni zapravo uopće nisu perfekcionisti kako su im ljudi govorili, ili da imaju tek neke crte ličnosti koje mogu biti perfekcionističke (ta sam!). Međutim, knjiga je zaista izvrsna za upoznavanje tematike, nešto poput perfekcionizma za početnike. Ono što je po meni veliki plus, osim toga što je autor liječnik, jest citiranje PubMeda kao jednog od najvećih online izvora medicinskog znanja. Knjiga se sastoji od tri dijela – Iza krinke, Moć krinke te Skinuti krinku.

Iza krinke

U ovom dijelu upoznajemo kako to razmišljaju perfekcionisti, sam psihički aparat perfekcionista te kako se perfekcionisti boje sami svoje prosječnosti.

*shema “trebam-jesam-moram*: jesam je naša stvarnost ovdje i sada, trebam je cilj (mjesto kojem težimo i slobodno ga sami odabiremo). Perfekcionisti ne podnose tu razliku između jesam i trebam, oni trebam žele odmah sada i tako ono postaje – moram! Dakle, previsoki ciljevi, odnosno preveliko “trebam” nije ono što čovjeka čini perfekcionisti, to je nemogućnost podnošenja razlike između jesam i trebam.

* mnogi se perfekcionisti srame vlastite prošlosti, i razmišljaju o situacijama u kojima nisu bili idealni, no dobro piše autor – no, to je donekle i funkcija puberteta – prepoznati stvari koje više nikad ne želimo učiniti.

~teško je izvući jednu poruku iz ovog dijela, ali jedna od njih je da nije nezdravo imati visoko postavljenu ljestvicu ciljeva, čak dapače- što nam je veće trebam, imamo više prostora za rast i sazrijevanje, ali trebam ne smije prijeći u moram.

–Moć krinke

U ovom se dijelu autor osvrće na društvo orijentirano na postignuća, na opsjednutost vitkošću i zdravljem, opsjednutost ljepotom, perfekcionizam u odgoju i odnosu s partnerom..

*ovdje se upoznajemo s japanskim pojmom karoshi – iznenadna smrt uslijed prekomjerna rada te smrću Nijemca Moritza Enharda koji je kao 21-godišnji vježbenik u investicijskoj banci preminuo pod tušem, a sam je izjavljivao kako je ponekad i preambiciozan. Na njegovoj je ljestvici vrijednosti postignuće bilo iznad vlastitog posla.

*neka istraživanja pokazuju kako je u djevojaka s poremećajima hranjenja često uočljiva perfekcionistička obiteljska struktura te su često prisutna velika očekivanja od djevojčica u smislu postignuća

*orthorexia nervosa – pretjerana želja za “zdravijom prehranom” obuhvaća misli koje se stalno vrte oko hrane te osjećaj krivnje ukoliko odstupaju od plana prehrane te osjećaj nadmoći nad ljudima koji jedu “smeće”

~ovdje bih se posebice dotakla religioznog perfekcionizma koji sam uočila među dosta svojih poznanika – zdrava religioznost znači slobodu!

– Skinuti krinku

Posljednji se dio bavi objašnjavanjem psihoterapije te toleriranjem nesavršenosti kao psihoterapijskim principom.

* perfekcionistima terapija pada vrlo teško – to smatraju osobnim neuspjehom

* toleriranje je vlastitih nesavršenosti mogućnost spoznaje sama sebe pa i svojih slabosti.

Kao što sam rekla na početku – naslovnica na kojoj stoji *kako se osloboditi bremena perfekcionizma* možda će vas zavarati i pomislit ćete da ste pronašli čarobni štapić kojim ćete ukloniti poteškoće uzrokovane perfekcionizmom koje vam stvaraju probleme u odnosu s drugima i sa samim sobom. I sama bih voljela da je, osim primjera sa psihoterapija, napisano nešto više konkretnih savjeta kako se nositi s tim problemom. Tako mi se nameće zaključak kako je važna samospoznaja te, ukoliko zaista jesmo perfekcionisti, potražiti pomoć stručnjaka. Jer nijedna knjiga nam ne može, na koncu pružiti, ono što možemo sami sebi kontinuiranim radom na vlastitoj osobnosti.

Ocjena 9/10.